Jučer su i posljednjeg mušketira Građanskog pozvali “gore”, umro je gospon Milan Antolković, jedna od najvećih purgerskih nogometnih legendi. U kolovozu bi imao 92 godine. Bio je član najslavnije zagrebačke nogometne momčadi, “ratnog” Građanskog, koji je porazio i ponizio Liverpool, porazio i ponizio BSK u Begradu (4-0) i istim rezultatom isprašio tada veliku mađarsku momčad Nagyvarad.

Dok su Antolković, Lešnik i Cimermančić “bušili” slavne Mađare, iz zagrebačkih predgrađa čuli su se partizanski topovi, a Englezi su nadlijetali Zagreb.

Vođa najbolje ZG-momčadi

Tadašnji kroničari, danas već u dubokoj penziji, tvrde da je Milan Antolković predvodio najbolju momčad koju je Zagreb ikada imao. Glazer, Brozović, Dubac, Pleše, Jazbinšek, Lechner, Cimermančić, Wolfl, Lešnik, Antolković, Kokotović. Kažu da je to bilo bolje i od one čuvene Dinamove generacije - Škorić, Belin, Braun, Matuš, Marković, Perušić, Kobešćak, Zambata, Jerković, Lamza i Knez (Rora).

Štef Bobek: - Imao sam sreću, naslijedio sam njegov dres, iako ga nije bilo lako zamijeniti. Bez Antolkovića ni Građanski ne bi bio tako velik i jak. Mene je, kao klinca, u Građanski doveo Martin Bukovy, mislim da je to bilo 1943. godine, i na neki način mi je spasio život jer bih morao u vojsku...

Svi su pomrli, svi su “gore”, živ je još jedino Štef Bobek koji je naslijedio Milana Antolkovića na “desetki”. Svi koji se sjećaju gospona Milana, tvrde da je kapetan “purgera” imao odličnu tehniku, dobro je igrao glavom, imao je i dobar udarac s obje noge, ali - trčao je kao Pavo Nurmi, i bio preteča modernog nogometa. Na žalost, imao je problema i s koljenima, zato nikada nije igrao u Dinamu u kojemu se proslavio kao trener. Nogometnu karijeru je prekinuo u 31. godini. S modrima je osvojio dva kupa, 1960. (Partizan 3-2, Jerković 2 i Lipošinović) i 1963. godine, kada je u finalu pobijeđen Hajduk 4-1 (Zambata 3, Braun). Vodio je Dinamo i 1963. godine u finalu Kupa velesajamskih gradova kada su modri poraženi od Valencije (1-2, 0-2). Na žalost, u finalnim duelima Dinamo nije mogao sastaviti najbolju momčad zbog ozljeda Lamze, Zambate i Jerkovića. Ipak, svoju najveću utakmicu, kao trener, odigrao je 1964. godine, također u Kupu, kada je pobijeđen Partizan 7-2.

Bobek naslijedio desetku

Najveću utakmicu odigrao je protiv Liverpoola (5-1). Iako je August Lešnik na tom susretu zabio tri gola, zvijezda večeri bio je Milan Antolković kojemu su se iskreno divili i igrači Liverpoola.

Milan Antolković bio je i kapetan reprezentacije Hrvatske u vrijeme Drugoga svjetskog rata.

Bio je i trener Osijeka kojega je Zagreb pobijedio u Maksimiru 3-2, pred rekordnim brojem gledatelja - 64.325.

Vijest da je umro gospon Milan, Štef Bobek je saznao od nas. Ozbiljno bolestan (ozlijedio je desno rame), Antolkovićev nasljednik, osam godina mlađi od gospona Milana, rekao je:

- Antolković je bio nositelj igre Građanskog. Bio je radan, konstruktivan i ispred svog vremena. Jedan od najpoštenijih igrača koje sam vidio.

Štef Bobek je još rekao:

- Imao sam sreću, naslijedio sam njegov dres, iako ga nije bilo lako zamijeniti. Bez Antolkovića ni Građanski ne bi bio tako velik i jak. Mene je, kao klinca, u Građanski doveo Martin Bukovy, mislim da je to bilo 1943. godine, i na neki način mi je spasio život jer bih morao u vojsku...

O Antolkoviću: - Nije bio atraktivan, ali je bio radilica, nije bio ni ekstra tehničar, ali pošten do boli, borben i požrtvovan. I nije birao utakmice, svaka mu je bila najvažnija. Nenametljiv, samozatajan, za nas je bio Bog...

Tako je o Antolkoviću govorio Štef Bobek, za mnoge najveći tehničar ovih prostora, koji je, na žalost, najbolje godine proveo u  Partizanu. Nakon što smo se napričali o “onim vremenima”, u  duši mu se probudila nostalgija. - Pozdravite mi sve u Zagrebu koji vole nogomet, posebno Belina.

Pedantni Dinamov arhivar

Nekoliko puta dolazio sam u goste Milanu. Novinar sam, koji povremeno zna “zakuhati”. No, taj tihi čovjek nikada nije povisio ton kada se govorilo o Dinamu, želio je prema prošlosti tog kluba ostati korektan i decentan. Godinama je skupljao arhivu za Dinamove monografije, pedantno je bilježio golove i na najbeznačajnijim utakmicama. U turbulentnim situacijama se “ne bi štel mešati”. Nekoliko mjeseci planirao sam veliki intervju s najstarijim sudionikom prošloga nogometnog stoljeća i predvodnikom najveće modre generacije svih vremena, ali - “pobjegao” mi je. Šteta, bila bi to velika priča. Iako, Milan Antolković će zauvijek biti jedna od najvećih Dinamovih priča. Ako ne i najveća!