Jučer
su i posljednjeg mušketira Građanskog pozvali “gore”, umro je gospon
Milan Antolković, jedna od najvećih purgerskih nogometnih legendi. U
kolovozu bi imao 92 godine. Bio je član najslavnije zagrebačke
nogometne momčadi, “ratnog” Građanskog, koji je porazio i ponizio
Liverpool, porazio i ponizio BSK u Begradu (4-0) i istim rezultatom
isprašio tada veliku mađarsku momčad Nagyvarad.
Dok su
Antolković, Lešnik i Cimermančić “bušili” slavne Mađare, iz zagrebačkih
predgrađa čuli su se partizanski topovi, a Englezi su nadlijetali
Zagreb.
Vođa najbolje ZG-momčadi
Tadašnji
kroničari, danas već u dubokoj penziji, tvrde da je Milan Antolković
predvodio najbolju momčad koju je Zagreb ikada imao. Glazer, Brozović,
Dubac, Pleše, Jazbinšek, Lechner, Cimermančić, Wolfl, Lešnik,
Antolković, Kokotović. Kažu da je to bilo bolje i od one čuvene
Dinamove generacije - Škorić, Belin, Braun, Matuš, Marković, Perušić,
Kobešćak, Zambata, Jerković, Lamza i Knez (Rora).
Štef Bobek:
- Imao sam sreću,
naslijedio sam njegov dres, iako ga nije bilo lako zamijeniti. Bez
Antolkovića ni Građanski ne bi bio tako velik i jak. Mene je, kao
klinca, u Građanski doveo Martin Bukovy, mislim da je to bilo 1943.
godine, i na neki način mi je spasio život jer bih morao u vojsku... |
Svi
su pomrli, svi su “gore”, živ je još jedino Štef Bobek koji je
naslijedio Milana Antolkovića na “desetki”. Svi koji se sjećaju gospona
Milana, tvrde da je kapetan “purgera” imao odličnu tehniku, dobro je
igrao glavom, imao je i dobar udarac s obje noge, ali - trčao je kao
Pavo Nurmi, i bio preteča modernog nogometa. Na žalost, imao je
problema i s koljenima, zato nikada nije igrao u Dinamu u kojemu se
proslavio kao trener. Nogometnu karijeru je prekinuo u 31. godini. S
modrima je osvojio dva kupa, 1960. (Partizan 3-2, Jerković 2 i
Lipošinović) i 1963. godine, kada je u finalu pobijeđen Hajduk 4-1
(Zambata 3, Braun). Vodio je Dinamo i 1963. godine u finalu Kupa
velesajamskih gradova kada su modri poraženi od Valencije (1-2, 0-2).
Na žalost, u finalnim duelima Dinamo nije mogao sastaviti najbolju
momčad zbog ozljeda Lamze, Zambate i Jerkovića. Ipak, svoju najveću
utakmicu, kao trener, odigrao je 1964. godine, također u Kupu, kada je
pobijeđen Partizan 7-2.
Bobek naslijedio desetku
Najveću
utakmicu odigrao je protiv Liverpoola (5-1). Iako je August Lešnik na
tom susretu zabio tri gola, zvijezda večeri bio je Milan Antolković
kojemu su se iskreno divili i igrači Liverpoola.
Milan Antolković bio je i kapetan reprezentacije Hrvatske u vrijeme Drugoga svjetskog rata.
Bio je i trener Osijeka kojega je Zagreb pobijedio u Maksimiru 3-2, pred rekordnim brojem gledatelja - 64.325.
Vijest
da je umro gospon Milan, Štef Bobek je saznao od nas. Ozbiljno bolestan
(ozlijedio je desno rame), Antolkovićev nasljednik, osam godina mlađi
od gospona Milana, rekao je:
- Antolković je bio nositelj igre
Građanskog. Bio je radan, konstruktivan i ispred svog vremena. Jedan od
najpoštenijih igrača koje sam vidio.
Štef Bobek je još rekao:
-
Imao sam sreću, naslijedio sam njegov dres, iako ga nije bilo lako
zamijeniti. Bez Antolkovića ni Građanski ne bi bio tako velik i jak.
Mene je, kao klinca, u Građanski doveo Martin Bukovy, mislim da je to
bilo 1943. godine, i na neki način mi je spasio život jer bih morao u
vojsku...
O Antolkoviću: - Nije bio atraktivan, ali je bio
radilica, nije bio ni ekstra tehničar, ali pošten do boli, borben i
požrtvovan. I nije birao utakmice, svaka mu je bila najvažnija.
Nenametljiv, samozatajan, za nas je bio Bog...
Tako je o
Antolkoviću govorio Štef Bobek, za mnoge najveći tehničar ovih
prostora, koji je, na žalost, najbolje godine proveo u Partizanu.
Nakon što smo se napričali o “onim vremenima”, u duši mu se probudila
nostalgija. - Pozdravite mi sve u Zagrebu koji vole nogomet, posebno
Belina.
Pedantni Dinamov arhivar
Nekoliko
puta dolazio sam u goste Milanu. Novinar sam, koji povremeno zna
“zakuhati”. No, taj tihi čovjek nikada nije povisio ton kada se
govorilo o Dinamu, želio je prema prošlosti tog kluba ostati korektan i
decentan. Godinama je skupljao arhivu za Dinamove monografije, pedantno
je bilježio golove i na najbeznačajnijim utakmicama. U turbulentnim
situacijama se “ne bi štel mešati”. Nekoliko mjeseci planirao sam
veliki intervju s najstarijim sudionikom prošloga nogometnog stoljeća i
predvodnikom najveće modre generacije svih vremena, ali - “pobjegao” mi
je. Šteta, bila bi to velika priča. Iako, Milan Antolković će zauvijek
biti jedna od najvećih Dinamovih priča. Ako ne i najveća!
[uredio charlie st - 28. lipnja 2007. u 08:59]