Bez obzira koliko naša liga imala klubova, bilo ih 8 ili 28 - posjećenost na utakmicama je skoro pa nikakva. A to je jedini ispravni pokazatelj da li nešto štima ili ne.
Ovu sezonu npr. Zagreba je u Kranjčevićevoj znalo gledat po 400 ljudi. Treba imati na umu da je rekordnu posjećenost Maksimira ostvario Zagreb, a ne Dinamo - sredinom 70-ih godina u kvalifikacijama za ulazak u 1. ligu. Sjećem se ja dobro tadašnje brojnosti gledateljstva na stadionima u Osijeku, Vinkovcima, Rijeci...
Koliko je ljudi ovu sezonu gledalo Sesvete, Cibaliu, Šibenika? Malo, očajno malo...Nije za to ni kriva  brojnost klubova u ligi (12), nego cijelo negativno ozračje i trulež u našem nogometu. Počevši od kupovine sudaca, namještanja rezultata, slabih i anemičnih utakmica.
Evo sad je trenutačno prijelazni rok. Koga se dovelo u klubove? Gomilu stranaca od kojih niti jedan ne može napravit 5 "na nogu" sa loptom...Siguran sam da je 99% naših juniora bolje od dovedenih stranaca.

I sad dva pitanja: Tko nas je doveo do toga i kako izaći iz začaranog kruga?
Naslijeđe je to iz bivše države i ondašnjeg FSJ. Na žalost, naši hohštapleri su izvrsno nastavili praksu sa Terazija. Jedini način da se naš nogomet ozdravi je da se rastjera razbojnička družba u Rusanovoj. Nogom u guzicu i Markovića i Srebrića i svu tu parazitsku bagru. "Otvorit i provjetrit prostoriju" i time stvorit osnovni preduvjet da dođu ljudi koji bi radili na vraćanju našeg nogometa barem na pozicije u razini na kojima je bio nekada.
A to nekada znači da smo mi redovito u klupskom nogometu pobjeđivali sve tadašnje istočne i sjeverne klubove, uz masu zapadnih.  Di su Aalborg, Aarhus, Viking, Sparta itd. bili prema nama? Mi smo se ravnopravno nosili u Kupovima sa Tottenhamom, Arsenalom, Bordeauxom, Hamburgerom, Torinom, Metzom. Često smo ih pobjeđivali, a kada bi ispadali - ispadali bi samo zbog neiskustva i nesreće, a nikako zbog nekvalitete. Stadioni su nam bili puni i na domaćim i na euro utakmicama. Nisu za nas ni tada, kao ni sada - igrali razni Ronaldi ni Kake, niti tko zna odakle dovučeni igrači - nego naši momci,  iz našeg dvorišta.
O tome ja govorim.