U nastupajućoj pauzi prvenstva Split će odigrati prijateljsku utakmicu protiv Zrinskog iz Mostara. Koliko sam shvatija igrat će se u Mostaru, u subotu. Dobro će doći da se ne izgubi kontinuitet kvalitetnih igara.

Triba u Zagrebu izvuć povoljan rezultat.

Punat koji je Mosora vratija među žive

Jučerašnja nedilja 29. osmoga 2010. godine ostat će zlatnin slovima upisana u povijesti. Zato jer se na Splitovon igralištu u sedan uri i 14 minuti, 46 minuti prije početka velikog spliskog, dalmatinskog i hrvatskog derbija Split – Hajduk, dogodija mirakul: jedan čovik je uspija zaradit na račun Crkve u Hrvata! Je, matere mi moje mile... A ti čovik – san ja!

Župnik iz Podgore don Mile Čalo zamolija me je da za njega i prijatelja mu Klemu kupin dvi karte. Doša je isprid stadiona, bija je obučen u dres Hajduka, s hajdukovin šalon oko vrata... Parija je najžešći torcidaš, a ne pop, oću reć svećenik. Reka san mu da karte koštaju 140 kuna, da mi je 150, ja mu stvarno nisan ima vratit deset kuna. Reka mi je: “Neka ti ovih deset kuna budu s Božjim blagoslovom!” Pita san ga šta triba reć čovik koji se priksti, reka mi je: “U ime Oca i Sina i Duha Svetoga – Amen!”

Joško Ponoš / CROPIX

Sve san to ponovija i reka mu: “Je li moguće da san baš ja prvi čovik u Hrvatskoj koji je od Crkve uspija izvuć koju kunu!?” Don Mile se okrenija, otiša među torcidaše. E, da me čuja moj dragi don Jozo Čorić, svašta bi mi reka!

A uru vrimena prije početka utakmice legenedarni igrač prvoligaškoga Splita, a poslin uspješni i trofejni trener Hajduka Stanko Poklepović, šeta je travnjakon Splitovog igrališta. Sam samcat. Osjetija san da je Špaco u posebnon stanju, spustija san se doli, vidija san mu oči pune suza. Reka mi je: “Ovde san proveja svoju mladost, za prvu momčad Splita san igra punih 20 godina, igra san za “crvene” i u jedine dvi njijove prvoligaške sezone, igra san i te prvoligaške utakmice s Hajdukon...

Vraćaju mi se slike iz tih dana, prid očima su mi lica mojih, danas nažalost pokojnih suigrača, iz tih slavnih dana moga Splita... A danas vodin svoj Hajduk protiv svoga Splita. Navrle su mi emocije...”

Špaco me je, virujte mi, skoro rasplaka... P.S. Bojkotiran komentirat utakmicu! Zato jer me Split nije posluša i pustija Hajduku. A lipo san ih zamolija. I to javno!

Ono malo iskrenih prijatelja uporno mu ponavlja: “Mosore, uvatija si lipe godine, ne ideš mlađi, a dižgracije čekaju na svakon kantunu. Čoviku ne triba puno, dosta je krivi škerac i više ga nema. A kad već je tako, nemoj nas zajebat pa umrit bez testamenta u kojemu ćeš neutješnoj rodbini naložit da te, kad dođe strašni čas, kremiraju.

Ko će za te tolikoga poć činit kapsil? I ko će te, jadni smo ti, nosit do posljednjeg počivališta? Zato, Mosore, budi čovik, misli na nas i lipo odredi da te užgedu, pa da te moremo ka ljudi oplakat, dostojanstveno koračajući za decentno dizajniranon urnon.”

Ove riječi pale su mi na pamet pola sata prije početka utakmice, čim sam opazio da Mosoru lice neobično nalikuje semaforu: čas je bilo crveno, čas žuto, čas zeleno...

Do prvog sučevog zvižduka taj se koloristički spektakl posve primirio: moj prijatelj postao je, naime, pepeljasto siv. Sve do 13. minute i Vukušićeva pogotka. Mosor je tada poplavio, skočio kao oparen, utekao iz novinarske lože brzinom koja bi posramila Usaina Bolta i nestao negdje u utrobi Splitova Santiaga Bernabeua. Sve od tada moje su misli manje bile uz nogometaše u crvenim i bijelim dresovima, a puno više uz žustrog sprintera Milu. Je li se naš Forrest Gump Mosor zaustavio kada je stigao do Tršćanske ili i dalje bezglavo juri prema Firulama, Križinama, još dalje... - besplodno sam mozgao.

Sinoć je RNK Split bio na pragu dvostrukog gubitka: utakmice i jednog od ukupno 12 navijača. A onda, u odsudnim trenucima, pokazala se sva veličina hajdučkog srca. Sentimentalni “bijeli” velikodušno su dopustili protivnicima da postignu gol i upišu dragocjeni bod. Punat koji je Mosora vratio među žive, a njegove prijatelje poštedio muke nošenja King Kong Size sanduka od jelovine.

kako mi ovi mosor diže tlak to nisu istine....

Mislim da se igra na Kupresu!

valjda je mislio na gostovanje u zagrebu 11.9.

???
Pa zašto ga onda čitaš? Ja sve te članke tipa Mosor, Reić, ovi - oni uvik priskačen...

Ma normalno, mislija sam na utakmicu Zagreb - Split. Ova sa Zrinskim se igra (vjerojatno) u Mostaru.

O čemu vas dvojica pričate!?

Kazem vam da se utakmica sa Zrinjskim igra na Kupresu!

Pa nece se HNL utakmica igrat na Kupresu!