Kad slušate i gledate priče o ukradenim glasovima, borbama za fotelje, stečajevima, užasnoj, zastarjeloj sportskoj infrastrukturi i propadanju velike većine nacionalnih sportskih natjecanja u Lijepoj našoj, steknete dojam da je u hrvatskom sportu jedina boja - crna. A nije istina. Lijepih sportskih priča u Hrvatskoj ima jako puno, ali nažalost u vremenu medijske prostitucije i natjecanja u pljuvanju i gađenju lijepe priče teško se probijaju na površinu.

Ove je sezone zagrebačka Cedevita osvojila srca i medijske stupce svojim europskim uspjehom i zacijelo će pobijediti u svakom izboru najljepše klupske sportske priče. No, kao što je hrvatska košarka dobila jednu lijepu, novu, svježu i zdravu sredinu, dobio ju je i hrvatski nogomet. RNK Split svojim je dostignućima u posljednje četiri godine impresionirao hrvatski, ali i europski nogomet koji nije zabilježio sličan progres.

Prije samo tri proljeća klub iz Parka mladeži nabijao je loptu po lokalnim livadama čekajući stečaj, a danas je na pragu kvalifikacija za Europsku ligu. U četiri sezone klub je prošao put od četvrte do Europske lige, rušeći pritom radom i strpljenjem sve prepreke koje su pred njim stajale. Da, RNK Split je prava nogometna Cedevita.

S dolaskom braće Žužul počela je i renesansa splitskog 99-godišnjaka. Poduzetnici koji se mogu svrstati u kategoriju "kontroverznih" ubrizgali su vlastiti kapital u klub, ali što je daleko važnije - organizirali sustav bez kojega se ni jedna uložena kuna ne bi ovako višestruko vratila. RNK Split danas je jedan od najbolje organiziranih klubova u državi, organizacija u kojoj se jasno zna tko što radi i tko za što odgovara, sustav koji se dokazao marljivo preskačući iz razreda u razred iz sezone u sezonu. Ne samo ligaški, nego i organizacijski.

Ulazak imotskih biznismena u klub pratile su dugotrajne analize glede njihovih "pravih razloga". Vrtjele su se svakave priče "dobro obaviještenih" o "atraktivnom zemljištu u Parku mladeži koje će postati građevno", preko "pranja prljavog novca" do raznih drugih kombinacija, no od svih tih manje ili više zlobnih priča ostala je samo jedna gola činjenica. Split je danas uspješan klub odličnih rezultata, sa stadionom koji nikad nije izgledao bolje i sretnije nego danas.

Nakon Tedeschija, Žužuli su na jednak način pokazali koji je jedini pravi put kojim naši sportski klubovi mogu računati na dugoročan uspjeh. Gotovo je s gradskim ili političkim milijunima, tko prije shvati i uspije u svoje redove privući uspješnog i zainteresiranog biznismena, prije će krenuti putem prema gore. Žužuli su preuzeli Split na samom dnu, uostalom kao i Tedeschi Cedevitu, i izgradili su ga do onoga gdje je danas. Prvi iza leđa Dinama i Hajduka. I potvrdili teoriju da klubovi mogu biti uspješni samo ako funkcioniraju kao i sve druge uspješne tvrtke na čijem čelu stoji "glavni i odgovorni urednik". Teoriju koja kod nas sve donedavno nije imala praktičnu realizaciju.

RNK Split u redovitim vremenskim intervalima predstavlja nove sponzore, a na medijskom panou u press-centru Parka mladeži teško ćete naći malo praznog prostora. I to u gradu porušenog gospodarstva, u gradu Hajduka, u gradu trostrukog košarkaškog prvaka Europe, u gradu Blanke Vlašić i brojnih drugih svjetskih sportskih velikana. Dok Hajduk na svom dresu nema sponzorsko ime, RNK Split nema mjesta gdje bi polijepio sve svoje strateške partnere. Zašto?

Jednostavno. Zato što se u RNK-u zna gdje se i zašto troši svaka dobivena kuna i zato što sponzori osjećaju da će za svojih tisuću ili milijun uloženih kuna dobiti ono što im pripada. Pozitivnu priču, pozitivan imidž, pozitivan povrat uloženog.

Žužuli u Splitu nisu lutali. Od prvog su dana znali što žele i kako to napraviti. Znali su kakvi im ljudi trebaju i kojim putem trebaju ići. Sve stručne ovlasti u ruke je dobio Nenad Pralija, koji je uspio maksimizirati novac koji je dobio za slaganje momčadi. Kad je u klubu shvaćeno da je dotadašnji trener Tonči Bašić premlad za eksperimentiranje u 1. HNL, momčad je dana u ruke iskusnog lisca Ivana Katalinića. Kad je momčadi zatrebala klasa više, doveden je Ivica Križanac. Nemajte dvojbi hoće li Split za narednu sezonu privući još neko jako ime u svoju svlačionicu. Svi vole pobjednike.

U Parku mladeži sve pršti od energije, mladih ljudi na vodećim mjestima, dobrih ideja i pozitivnog pristupa. Dok vam, primjerice, u Hajduku treba u prosjeku dvanaest telefonskih poziva da biste saznali tko je zadužen za odgovor na pitanje koje želite postaviti i pritom u svakom od tih razgovora imate dojam da vas jedva čekaju "otkačiti", u Parku mladeži dovoljno je okrenuti jedan broj da biste saznali sve što vas zanima. I nemate osjećaj da im smetate.

Upravo je to i jedan od glavnih razloga što mnoštvo privatnih gradskih tvrtki radije sponzorira Split, nego Hajduk. Upravo je to i jedan od glavnih razloga zašto Ivica Križanac danas igra za Split, a ne za Hajduk. Upravo je to i jedan od glavnih razloga zašto Ivan Katalinić ne želi preseliti na klupu Hajduka.

Nakon ovakvog četverogodišnjeg uspona, logično je pitanje koji je Splitov naredni korak? Napasti naslov prvaka? Napasti Dinamovu nedodirljivost u državi, a Hajdukovu u gradu? Je li to uistinu moguće? Kao što je Cedevita svojom vrhunskom organizacijom i dugoročnim planiranjem "pojela" Cibonu i Zadar ove sezone, je li moguće da jedan RNK Split u dogledno vrijeme sličnu stvar napravi s Hajdukom ili Dinamom? Nemojte brzati s odgovorom, sjetite se samo što biste odgovorili da vam je prije nekoliko godina netko rekao da će Cedevita "peglati" Cibonu.

Druga sezona uvijek je najteža za sve nove prvoligaše, no izbiljnost i metodičnost kojom se u Parku mladeži pristupa planiranju budućnosti ne nudi dojam da bi Splitovci dogodine mogli "puknuti". Iako je nastup u kvalifikacijama za Europsku ligu "dvosjekli mač" i može stvoriti puno problema u pripremi sezone, pravo pitanje koje se postavlja pred RNK Split je pitanje budućnosti predsjednika Slavena Žužula, koji se suočava s optužbama za gospodarski kriminal. Bez obzira što je organizacija kluba vrhunska, pitanje je kako će sve izgledati ukoliko Žužul duže vrijeme bude izbivao iz kluba.

U odnosu na Cedevitu RNK Split ima jedan značajan hendikep, kojeg uostalom imaju svi sportski klubovi koji ne egzistiraju u medijskom centru Lijepe naše. Za razliku od košarkaša Cedevite koji nakon europskog uspjeha "iskaču iz paštete" i pune stupce različitih revija, TV emisija i magazina, o nogometašima Splita zna se malo, gotovo ništa. Osim ako netko od njih ne proleti autom kroz crveno ili ako im predsjednik opet ne završi u pritvoru.

A to je i šteta i nepravda, jer su nogometaši i cijela organizacija RNK Splita zaslužili puno bolji medijski tretman, jer su uistinu jedna od najljepših i najpozitivnijih hrvatskih sportskih priča minulih godina.