ponedjeljak, 23.srpnja 2012
Navijačka ekipa: Bračni par s unukom na svim gostovanjima
Riječ močvara postala je sinonim za hrvatski klupski nogomet.
Stoga je priča o bračnom paru koji redovito ide na utakmice HNL-a
postala skoro pa vijest, a dodamo li tome da s njima ide i unuk, te da
ne prate samo naguravanje lopte na domaćem terenu već i na skoro svim
gostujućima, materijal postaje za rubriku "vjerovali ili ne".
Kao što ste možda pomislili, ne radi se o fanaticima Hajduka, niti
Dinama, ni Rijeke... Možda računate na vinkovačke Ultrase, Osijekovu
Kohortu? Ništa od navedenih grupa s vjernim pristašama. Radi se o
navijačima Radničkog nogometnog kluba Split! Točnije o Nataši Antunović i Juri Buzdovačiću, te njihovom 13-godišnjem unuku Juri.
- Pratimo Splita od Četvrte lige. Od Treće lige smo na svim domaćim i
gostujućim utakmicama, možda smo ih samo nekoliko propustili zbog
obaveza - govori Nataša. Ovo "obveza" nije alibi, jer ona je vlasnica i
direktorica tvrtke za građevinske radove B.J. Color. Zbog toga nije
mogla ići u London na utakmicu s Fulhamom, ali Jure senior i Jure junior
nisu propustili taj povijesni dvoboj na Craven Cottageu.
Na gostovanja s kolačima
Nataša kaže da je osoba koja živi za trenutak, puno joj je draže
nešto doživjeti, nego se uživljavati u tuđe priče uz male ekrane. Svaka
čast filmovima, ali ona više voli stvarnost. Životni joj je moto da nema
boljeg mjesta od onoga gdje je ona sada. Nije ni čudo da kao takva širi
optimizam i dobro raspoloženje. Ova navijačica Splita poznata je u
klubu po tome što na svako gostovanje igračima i stožeru napravi kolače.
- Prije nekoliko godina, na jednom od naših gostovanja, slučajno smo
se na benzinskoj u Lučkome sreli sa Splitovom ekipom. Mi s autom, oni s
klupskim autobusom. Neformalno smo "upali" u priču i bilo mi je jako žao
što nisam imala više kolača koje inače radim za svoju ekipu, pa da i
njih ponudim. Tada sam odučila da se to neće više ponoviti, tako da sada
pred svaki put po cijelu noć radim kolače da ih bude dovoljno za sve.
Susjedi na Sućidru znaju me pitati kome je pir kada vide kako nosim 6-7
vrsta kolača...
I nije se ponovila nestašica slatkoga, a još uvijek se prepričava
kako joj je kuća bila pretvorena u Bobis u danima kada se slavio ulazak u
Prvu ligu. Ona i Jure senior imaju i gostovanja s Hajdukom (vrijeme Šurjaka, Mužinića...),
autori su i grafita u Vukovarskoj "Sve splisko nama je blisko" s
grbovima oba splitska kluba. No, kako kažu, odavno su ih incidenti makli
s Poljuda, puno im je draže putovati sa Splitom u kojem vlada
obiteljska atmosfera. Sa svima u klubu su na "ti", za svih imaju riječi
hvale...
Da nije 13-godišnjeg unuka Jure, prosjek godina u njihovom kombiju bio
bi oko 65. A iako se radi o zrelim ljudima, znalo ih se strpati u isti
koš s adolescentim huliganima.
Riječkim policajcima smo mi - problematični?!
- Zadnji put su nas zaustavili policajci pred Kantridom, kazali su
nam da smo problematični! Rekla sam gospodi u plavim uniformama da jedva
dišemo, a kamoli navijamo! Kakvi problematični likovi?! Ali moram
spomenuti i suprotan primjer: u Karlovcu su nas napali komarci, nije se
moglo živjeti od njih, pa je policajac otišao do dućana i sam kupio
sprejeve te nam ih podijelio na tribini!
Inače, oni nekada idu na tribinu s običnim gledateljima, dakle među
domaće pristaše, a nekad i u ograđene kaveze za gostujuće navijače.
- Nikada nismo imali neugodnosti u Prvoj ligi. Jedino je malo
dinamovcima u Maksimiru zasmetalo kada smo na njihovom zapadu navijali
za naš Split. Rekli su nam da bi se trebali malo upristojiti kada smo u
gostima. Odgovorila sam im da u svojoj Hrvatskoj nigdje nisam u gostima.
Ma, mi uvijek dijelimo naše šalove, nastojimo biti u dobre sa svim
navijačima.
No imali su neugodnosti u Trećoj ligi. U Dalmaciji. U Unešiću.
- Igrali smo prije četiri godine protiv Zagore. To je bila ona sezona
kada je Unešić "gorio" jer su ostvarili povijesni uspjeh plasiravši se u
četvrtfinale Kupa, gdje ih je izbacio Dinamo. Počela sam vikati "Oćemo
gol, oćemo pobjedu". Na to mi je jedan od domaćih navijača, da prostite,
rekao: "A bi li ga ti, mala, popu..."
Nije bilo druge nego skupiti se i otići na drugu stranu igrališta...