Posli toga je sve bilo ili na individualnu kvalitetu ili na kontranapad. Od igre kroz sredinu ništa (osim u rijetkim prilikama), od korištenja prekida još manje, a nekad smo po 5-6 utakmica zaredon zabijali samo iz prekida.

Evo ti imena knjiga (za koje ja znam):

1. Crveni Split - knjiga o 70 godina Splita  - autor Mario Garber


2. RSK Split 1912 - 1945, zbornik - imam primjerak napisan na pisaćem stroju, ne znam da li je ikada izašla javno           publikacija, tražim je - autor NN. Osobno radim pretisak zbornika, mislim ga ukoričit i možda objavit, ako doznam       više podataka o autorima u vremenu izlaska (izašao je najkasnije 60-ih godina).
3. Crveni Split - nikada izašla monografija kluba predviđena za 1982, autor Duško Marović. Ja imam primjerak otiskan       na pisaćem stroju.

4. Komplet novina RNK Split 1959 -1988. Svih 45 izašlih brojeva, ukoričenih, treba li napominjati da u njima se uvijek       spominju zabranjivani klubovi i zabranjivane lijeve ideje koje su se provlačile kroz njih?

5. Povijest sporta u Splitu od 1919 do 1941., autori Tihomil Rađa i Duško Marović. Sasvim jasno se dokazuje da je           RNK Split nasljenik Anarha, Juga, Slavije, Splita, Borca, Dalmacije, Haška, RSK Split...

Volio bih napomenuti da u ovoj knjizi (Povijest sporta u Splitu) jasno piše da je prefiks "Jugoslavenski", tj slovo "J" ispred kratica imena klubova (barem u Splitu) bio strogo propisan i obavezan za svaki klub. Zato imamo prefikse: JSK, JNK, JRSK... Tek se krajem 30-ih godina mijenja situacija i većina klubova skida slovo J sa svojih inena.

6. U nekadašnjem splitskom dnevniku Novo doba koji je izlazio od 1918. do 1941. u sportskim člancima posvećenima klubovima pretečama Splita može se sa lakoćom isčitati kontinuitet Crvenog kluba. Kad je igrao "Split" od 1922 do 1924, pisalo se u člancima da su igrači Juga prešli u Splita, a po političkom djelovanju (i svakoj kasnijoj zabrani) jasno se vidi da je to sada vlastima nepočudni lijevi klub. Isto ti tako piše i za ostale klubove.

Još nešto - nitko od nas Splitovaca NIKADA nije niti želio niti nastojao prisvajati i baštiniti povijest i rezultate tih klubova koji su bili ostvarivani PRIJE našeg "ulaska" u njih. Također, kada se 1925. raspao splitski klub Uskok - većina članstva sa inventarom se priključila crvenom Borcu - nitko nikada nije tražio, niti traži prisvajanje Uskoka.
Ili rezultate Majstora s mora - sa kojim se Split fuzirao 1940. Majstor s mora ranije se zvao "Vuk", a Vuk je jednom bio i prvak Splitskog nogometnog podsaveza. Mi ne računamo njegove neosporne uspjehe kao svoje, iako je taj klub kasnije stopljen sa nama. 


A da ja sad tebe pitam - da tebe progoni policija i službe vlasti u namjeri da te zabrane (tj. da više ne postojiš) - šta bi ti učinio?
Vjerojatno bi promijenio svoje ime (preuzeo tuđe ime), adresu, nastojao promijeniti izgled (pustio/obrijao brkove, bradu ili kosu), drugačije odijevao... Zar ne? 
Ali te sve promjene nisu dokaz da ti više ne postojiš, naprotiv! Živ si ti itekako i živiš i dalje djeluješ na ovom svijetu.

I sad se nađu razno-razni "pravnici" koji će dokazivati da ti ne postojiš - da ti nisi ti - nego si ti u stvari one osobe čija si imena uzimao, nebitno jesu li te osobe umirale kad si ti uzimao ta imena.

Ti ćeš kazati: "Morao sam, jer me je policija nastojala uništiti, da ne postojim."
Tzv. "pravnici" će opet: "Nema službenih dokaza da si ti preuzeo njihova imena, ti nisi ovaj za kojega tvrdiš da istinski jesi".
"Kako će biti službenih dokaza, kada sam sve to morao raditi u tajnosti?"

Eto, to ti je - iskarikirano - ista stvar!

Koliko sam upućen - mislim da posli Mršića više neče (bar na duže vrime) bit domaćih trenera. Možda utakmicu-dvi dok se ne dovede zbilja provjeren i kvalitetan strani trener.

Oćemo tika taka, nećemo kendavanje pa ko igra da igra i ko god bija trener.

Ja nisan baš za tika-taka, ali kendavanje mrzin. Žalosno je da smo dvi šanse i gol napravili na nabacivanje Križanca priko 30 metara na Matu Bilića.

Rijeka je, bar zasad, poggodila s Kekom. Mislin da i razmišljanja naših idu u sličnom smjeru ako se "projekt Mršić" neslavno okonča.

Slaven je želija dovuć stranca, bija je na vagi...