Zaslužena pobjeda Intera... Bili su bolji, izabili u prvom diijelu, kad je Roma imala kakvu-takvu igru i dominaciju... U nastavku očekivala se furiozna Vučica, ali na teren je izašlo 11 mekušaca, a ne vukova... Pardon, 10, jer je Doni bio izvrstan, da njega nije bilo, Nerazzuri bi slavili s puno većom razlikom...
Jedanaesterac neću komentirati, pobjedu Intera ne želim umanjiti, ali bitna činjenica bilo je neigranje Taddeija, odnosno rana ozljeda Mancinija... Ne samo zbog njihove kvalitete i dobre forme, već i iz razloga što se Romina koncepcija totalno poremetila...
Bilo je zamišljeno da Taddei igra desno, Perrottu svojevrsnu polušpicu, Mancini lijevo, a Totti u vrhu napadu, ozljedom prvo spomenutog, priliku dobiva Aquilani, ali tada Perrotta seli desno, a Alberto odlazi na polušpicu... U prvom dijelu iz igre zbog ozljede izlazi Mancini, a onda totalni raspad... Ulazi Montella, Aquilani dolazi na neprirodnu poziciju (desno), Perrotta sad seli lijevo, Totti je na polušpici, a neoporavljeni Montella u napadu... Mislim da je to glavni razlog Romine loše igre, ali svakako su trebali pokazati više borbenosti, žustrosti, trke, htijenja... Neće uvijek igrati svi, svako kolo netko će faliti, a prvak se ne može postati ako igraš samo kada su ti svi na broju...
Još jednom čestitke Interu, a nama preostaje konsolidirati redove, čekati Vučinića, nadati se eksploziji Okake, možda i ponovo velikim partijama Vicenza Montelle...