Priča
o najtrofejnijem talijanskom klubu Juventusu započinje davne 1897. kada
je grupa studenata iz Torina došla na ideju o osnutku nogometnog kluba.
Kao i svaki početak, i Juveov je bio težak. Godinama su 'kuburili' s
novcima, no 1905. 'Stara dama' osvojila je prvo prvenstvo u svojoj
prebogatoj povijesti.
Nakon toga nogometni klub
iz Torina nije bilježio zapaženije rezultate sve do 1923. kada je na
predsjedničku fotelju zasjeo Edoardo Agnelli, sin osnivača Fiata.
Dolaskom Agnellija počela je renesansa kluba za kojim je počeo ludovati
sve veći broj nogometnih fanova. U to vrijeme za klub su igrale legende
kao što su Munaerati, Bigatto i Grabbi, a u sezoni 1925-1926. Juventus
je osvojio i drugi naslov prvaka Italije. No to je bio tek uvod u puno
veće domete torinskog kluba.
Na čelu s trenerom Carlom
Carcanom i igračima kao što su Orsi, Monti, Cesarini, Caligaris, momčad
Juventusa je od 1930. do 1935. osvojila pet uzastopnih naslova prvaka
te je 1934. osvojila momčadski svjetski kup. Za razliku od domaćeg
prvenstva gdje su uvjerljivo vladali, na međunarodnoj sceni Juventusovi
igrači nisu bili toliko uspješni te su u tom razdoblju čak četiri puta
posrnuli u polufinalu Kupa prvaka (danas Liga prvaka).
Nakon dominacije u
tridesetim godinama prošlog stoljeća klub iz Torina bilježio je lošije
rezultate da bi mu osvanulo 1947. kada je na čelo kluba zasjeo veliki
Giovanni Agnelli. On je preporodio Juventus te su za njegovog mandata
igrači Stare dame osvojili dva naslova prvaka (1950. i 1952. godine), a
nakon što je Giovannija 1953. na predsjedničkom mjestu zamijenio brat
Umberto, osvojena su još tri naslova prvaka, i to 1958, 1960. i 1961.
godine.
Sedamdesetih i
osamdesetih godina prošlog stoljeća u talijanskom nogometu postojao je
praktički samo jedan klub – Juventus. Klub je osvojio devet naslova
prvaka u petnaest godina (1972, 1973, 1975, 1977, 1978, 1981, 1984,
1986) te sve što se tada u Europi moglo osvojiti.
U tom razdoblju crno-bijeli dres nosili su veliki igrači kao što su Zoff, Tardelli, Paolo Rossi, Roberto Bettega, Poljak Boniek, a fanovima Juvea još uvijek je u sjećanju veliki Michel Platini koji je u pet godina, koliko je igrao za torinsku momčad, osvojio dva prvenstva, dva europska kupa te Interkontinentalni kup.
No za Juventus se također
veže i jedan od najstrašnijih događaja u povijesti nogometa, a to je
poznata tragedija iz 1985. godine koja se dogodila na Heyselu kada je u
finalu Kupa prvaka u utakmici između Juventusa i Liverpoola uslijed
nereda na tribinama poginulo 39 osoba.
U devedesetim godinama prošlog stoljeća dres najtrofejnije momčadi Italije oblačili su veliki igrači poput Roberta Baggija, Gianluce Viallija, Zinedinea Zidanea te naših igrača Bokšića, Jarnija i Zorana Bana,
a u tom desetljeću Juventus je osvojio tri naslova prvaka Italije
(1995, 1997, 1998), Ligu prvaka (1996), Kup UEFA (1993) te
Interkontinentalni kup (1996).