Ironiziram cinjenicu da je francuska reprezentacija najbolji dokaz kako bi africki timovi sa malo boljom organizacijom, boljom infrastrukturom - opcenito visim zivotnim standardom i poboljsanjem uvjeta mogli biti puno opasniji natjecatelji na svjetskim smotrama - zato jer imaju strahovitog potencijala.
Nema tu rasizma - samo nema politicke korektnosti. Povijesno gledano to sto je Hrvatsku u polufinalu SP-a sasvim zasluzeno pobjedila kombinirana reprezentacija Afrike nema puno veze s globalizacijom koliko sa kolonizacijom i internom francuskom politikom asimilacije.
Rezultat globalizacije je npr. nasa iznimka - Eduardo da Silva. I Dudu je Hrvat koliko i onaj tko je rodjen ovdje - jer bitno je kako se netko osjeca.
Tako ne sumnjam da se Thuram, Vieira, Makelele, Zidane, Malouda, Gomis, Toulalan, Gallas, Abidal i ostali osjecaju Francuzima i da to jesu.
Znaci nije stvar u rasizmu, sovinizmu - nego je stvar da se othrvamo drugoj vrsti fasizma - politicke korektnosti - i kazemo stvari onakvima kakve jesu.
Sad je pitanje - da u Svicarskoj provode istu drustvenu politiku kao u Francuskoj - da li bi Rakiticu palo na pamet da igra za Hrvatsku - kao sto npr. Zidaneu nije nikad palo na pamet da bi mozda mogao igrati za Alzir?
Ili se igraci uvijek zele prikljuciti onoj nacionalnoj momcadi koju smatraju boljom perepsktivom za igru i rezultat?
Ukratko - salim se, ali se mogu i tu postaviti zanimljiva pitanja.
[uredio Dropshotski - 06. lipnja 2008. u 09:16]
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...