Salary cap je pravilo koje omogućava financijski ujednačenu (ili barem ujednačeniju ligu) jer uvodi limit na plaće igračima. Usvojeno je u ameičkim sportovima, nekim rugby ligama u Europi i Australiji, itd..

Može se provesti na 3 načina: 

1. Da se odredi ukupan iznos plaća (svih igrača u klubu). Npr- limit je 5 milijuna eura i zbroj plaća svih igrača ne smije premašivati taj iznos. Teoretski, jedan igrač smije zarađivati 4 milijuna eura ako ostalima plaća ne prelazi 1 milijun.

2. Ograničiti plaću za svakog pojedinog igrača-o tom se ovdje radi ako sam dobro iana shvatio. Dakle najbogatiji ugovori će biti 300 000 eura, nitko neće imati više od toga.

3. kombinacija prva dva propisa


Ono što zanima neutralne promatrače kojima je manje-više svejedno kako klubovi u Seriji B posluju,  je to što ovo preferira jednakije uvjete za sve, nema divljanja s parama(plaćama).

Ako  igrač Giuseppe Italiano igra za najsiromašniju ekipu (npr Reggina), manja je mogućnost da će ga privući najbogatija ekipa lige (npr Livorno), baš zbog tog limita.

Ne zato jer to Livorno ne može platiti- nego jer se kao salary cap uzima nekakva realna brojka koja omogućuje i manjim klubovima da zadrže najbolje igrače. Da nema tog limita, Livorno ponudi 4 puta veću cifru nego Italiano ima u Reggini, klub napusti najbolji igrač i jaz se samo povećava..

Budući da nisam ekonomist nego sam sklepao znanje iz praćenja američkih liga, neka me netko ispravi ako griješim.