U godinama za komunistickog rezima u tadsnjoj SFRJ je bilo strogo
kaznjivo isticati ili proklamirati bilo kakav vid pripadnosti
odredjenoj naciji.Nezamislivo je bilo setati se po gradu sa nekim
nacionalnim obiljezjem,silom je nametano bratstvo i jedinstvo.Pored sve
sile bilo je vise nego ocito da ipak nismo toliko bratsvojedinstveni i
da se to mora iskazat na ovaj ili onaj nacin.Najbezbjedniji (mada nikad
posve bezbjedan) je bilo otici na stadion i tamo urlati.Normalno morala
se odrediti prvo pripadnost odredjenom klubu,a sve je to naravno
povezano sa nacijom.
1945 stvoreno je mnostvo novih sportskih kolektiva sa nazivima i
krilaticama iz "nob"-a,tipa
Sloboda,Proleter,Partizan,Torpedo,Dinamo,Zvezd a...Naravno moramo
izdvojiti tri glavna.
U Zagrebu su do rata postojala tri kluba:Konkordija,HASK i
Gradjanski.Normalno bilo ih je jos ali su ova tri svakako bila
najpopularnija i najbolja.1945 su sva tri dekretom ukinuta i stvoren je
Dinamo.
U Beogradu se stvaraju dva kluba,Crvena Zvezda i Partizan.Gase se
neki stariji klubovi,BSK mjenja ime u Metalac pa u OFK,iako je do tada
bio najuspjesniji srpski klub postaje totalno marginalizovan mada su
uspjeli sredinom 50-ih da se dva puta domognu kupa.Ipak favorizovanjem
prethodna dva sveden je na nivo malog kluba iz zapecka.Partizan je po
uzoru na ruski CSKA postao vojni klub,direktno pod patronatom vojske i
koji je tada imao ogromne povlastice.Naravno i Dinamo i Zvezda su
dobili svoj dio kolaca u uz njih se prisunjao i splitski Hajduk te je
napravljena tzv. "velika cetvorka".
Hajduk je zaista specifican slucaj jer je jedini klub koji je
igrao znacajniju ulogu u bivsoj drzavi a da nije stvoren dekretom vec
je postojao od 1911 godine.Puno ih prica da je prezivio zahvaljujuci
tome sto je sam Tito navijao za Hajduk.Postoji i prica kako je isti
htjeo Hajduk preselit u Beograd i od njega napravit vojni lub ali mu
kao Splicani nisu dali i odbili su tu ponudu.Zvuci zaista hrabro i
odvazno ali je ipak neistinito.U to vrijeme nikome nije padalo na pamet
reci ne Titu i njegovoj bulumenti i da je stvarno htio uradit tako
nesto,on bi to i ucinio.Istina je da je "Hajduk" prezivio i opstao samo
zbog cinjenice da su u ratu odigrali prijateljsku utakmicu sa Englezima
i na svje grudi su prisili petokrake,te da su aktivno ucestvovali u
ratu na komunistickoj strani.Opet to ne znaci da su komunisticki
klub,jer je istini za volju Splicanima i uopste Dalmatincima Hrvatima
to bila jedina opcija,s'obzirom da su ustase cjelu Dalmaciju dali
Italijanima.
Elem stvorena je velika cetvorka i polako se ogromna vecina ljudi
opredjeljuje za ta cetiri kluba.Na pocetku to nacionalno i nije bilo
toliko izarzeno,mada je bilo dosta ispada koji se danas pripisuju kao
nacionalisticki a da to nisu bili.Znaci nije bilo to toliko izrazeno do
kraja 60-ih i pocetka 70-ih.Ta pocinju prva pucanja po savovima jos
uvijek zajednicke drzave,i dolazi do jacanja nacionalnih
osjecanja,narocito preko Drine.U Samoj Srbiji i nije bilo toliko
izrazeno jer istini za volju i Nije bilo toliko Hrvata da bi se osjetio
taj naboj.U Hrvatskoj je to bilo puno drugacije.
Tih godina desio se i MASPOK ili takozvano hrvatsko
proljece.Strasti su se uzburkale,ali je sve smireno zahvaljujuci
tadsnjoj vlasti koja je organizatore i vodje MASPOK-a osudila na
dugogodisnje robijanje,pa su se ostali ucutili na politickom
polju.Medjutim tada dolazi do prave skplozije nacionalizma na
fudbalskim tribinama.
Hajduk je bio klub grada i klub regije.Dalmatinci su bukvalno
zivili za taj klub i nije bilo toliko osjetljivo nacionalno
pitanje.Danas se svi hvale kako su prevrtali aute sa BG tablicama jos
60-ih godina kako su bacali vojnike u more,kako su igraci zvezde ili
partizana docekivani na noz...Sada se prica kako je to sve bio plod
hrvatskog nacionalizma i danas navijaci Hajduka iskoristavju te stvari
da bi dokazali svoju prohrvatsku orjentiranost i doba kada se to nije
smjelo.Istina je ipak malo drugacija.Kada su unistavana BG auta,to je
bilo poslije utakmice sa OFK,jer je tom utakmicom Hajduk izgubio
titulu.Vojnici su tuceni jer su navijali za protivnicki klub a ne zato
sto su vojnici JNA.Najveca tuca se desila protiv Vardara a ne protiv
srbijanskih klubova.Prvo uletanje u teren se desilo protiv Sarajeva a
najvecu presiju i maltretiranje su dozivljavali igraci Dinama koji je
ujedno do kraja 80-ih bio najomrazeniji klub medju Splicanima.Cak su
isli toliko daleko da su otvoreno pokazivali mrznju prema
Sibeniku,dalmatinskom gradu koji je imao nesto veci broj navijaca
Dinama nego bilo koji drugi dalmatinski grad.Dakle nikako ne mozemo sve
te stvari pripisivati nacionalizmu,vec iskljucivo tempermentu i
zagrizenosti Splicana.Svakako treba reci da je Hajduk od 1945 imao
petokraku u zvanicnom grbu,mada je trbinama cesto vidjana sahovnica,ali
ipak...
Dinamo i nije imao neku popularnost sve do modfikacije grba,kada
je pola grba zauzela sahovnica.Tada jednostavno dolazi do
eksplozije,pojavljuje se navijaci dinama gdje ih nikad nije bilo,i
Dinamo tim cinom postaje svehrvatski klub,Hrvati ga zbog grba
positovjecuju sa Hrvatskom,i time poprilicno ujednacavaju,neki kazu i
prelaze Hajduk po broju navijaca medju Hrvatima.
Partizan se od svog osnivanja postavljao kao jugoslovenski,cak je
i puno ime JSD jugoslovensko sportsko drustvo,na grbu mu je sest
baklji,koristi se i cirilica i latinica...Samim tim imao je u to
vrijeme navijace od triglava do Djevdjelije,pravi jugoslovenski klub.
Srbima van Srbije je trebalo nesto ekstremnije,a to su nasli u
Crvenoj Zvezdi.I oni su stvoreni na isti nacin kao i Partizan i
Dinamo,i oni su bili komunisticki klub,ali ipak ne toliko
jugoslovenski,a uz sve to bili su uvijek prvi ili medju prvima.To je
bilo ono sto su Srbi trazili.Kroz Crvenu Zvezdu Srbi van Srbije su
jednostavno iskazivali svoj nacionalni identitet,osjecali su potrebu da
pokazu Hrvatima kako su bolji a zvezda im je dosla kao kec na
desetku.Moze se sada pricat i pisat sta hoce,mogu nam govorit cigani
kako su navijaci zvezde uvijek gajili srpstvo u Beogradu,ali je
cinjenica da je prvo javno isticanje srpstva preko zvezde stiglo iz
Dalmacije.Jednostavno ako si Srbin u Dalmaciji morao si navijat za
zvezdu.Hrvati su navijali za Hajduk,mada je bilo i dosta Srba koji su
navijali za "bile" (medju njima i ja) ali su oni samo izuzetci koji
potvrdjuju pravilo.Ako se pak neko opredjeli za dinamo znalo se da je
taj ekstreman.Iskreno govoreci,vise su Srbi u Dalmaciji gledali
utakmice Hajduk-Zvezda kao sukob Srba i Hrvata nego sami
Hrvati,Splicani.Za njih su vlaji vlaji,sve sto je iza Klisa pa krstio
se on sa tri prsta ili lopatom.Svi su njima isti.Kasnije je i to
poremeceno pa se gledalo ko je sta.
Elem,ono sto hocu ovom pricom da kazem,Crvena Zvezda Srbima van
Srbije jeste bila dugo vremena jedini simbol srpstva,koje su isticali
na sve moguce nacine.Za njih je Zvezda jedini pravi srpski
klub,transparenti su obavezno pravljeni na cirilici,ono SD iz grba nije
tumaceno kao sportsko drustvo vec kao "Srpsko drustvo",a oni koji su
bili zestoki antikomunisti i koji su mrzili sve sto ima veze sa
njima,ti su govorili kako je Crvena Zvezda nastala od kluba koji se
zvao Beli Orlovi,sto naravno nije ni blizu istine.Jednostavno ljudi su
opravdavali svoju fanaticnu privrzenost komunistickom klubu iz Beograda
svim mogucim stvarima pa tako i izmisljanjem raznoraznih
prica.Pljuvanje po zvezdi njima je znacilo pljuvanje po Srbiji,mrznja
prema zvezdi automatski je znacila mrznja prema Srbiji i svemu
srpskom.Vecih zaludjenika stvarno nije bilo.
Svi znaju za onaj transparentnavijaca Hajduka "Nas Dragi Hajduk" ali malo ljudi zna da je desetak momaka odrobijalo trensparent "С'вама Сада Ступамо С мјело-вје 088;ни навијачи из Миочића код Дрниша".Kasnije se taj transparent pojavljivao bez prvog djela na marakani.
Knin,Benkovac,Kistanje...su gradovi gdje su skoro pa svi (99.99%)
Srbi navijali za Crvenu Zvezdu i kroz nju ispoljavali ono sto se tada
nije smjelo ispoljavat....
Ovo je post sa jednog navijackog foruma...pa kome se da
neka cita...pisao ga je navijac Splita, i mislim da je dosta
interesantan..