dimnjacar je napisao/la:
Dovoljno je vidjeti lica prilikom intoniranja
himne, da bi se shvatilo tko je tu srcem a tko samo tijelom. Dok onaj
iz SCG ceska bradu, nas drzi ruku na srcu.
Nasi decki su spremni
poginuti za onaj dres, ne znam razloge svakog od njih ali znam da smo
sve u sportu postigli iskljucivo na tom valu patriotizma i inata,
dispeta. Rukometasi, kosarkasi svojevremeno, nogometasi, Janica i
ostali, bas svi.
Uslove za razvoj sporta nemamo, mislim imamo
ali u odnosu za sportske velesile imamo nikakve uvjete. Ameri u svakoj
skoli imaju olimpijski bazen, a nemaju Duju Draganju. Prosjecan
austrijanac u dvoristu ima spust stazu i nakon jutarnje kave ide
odskijati jednu turu, ali nemaju Janicu.
Da ne spominjem tenisere,
Ljubo je jedva zivu glavu iz Banjaluke izvukao, roditelji nisu imali
prebijene pare, gdje je danas Ljubo a gdje silni americki i australski
klinci koji prvo nauce drzati reket pa tek onda hodati.
Ste
gledali neki dan Medelin Bosnjak, otac radi na bausteli, mama
nezaposlena, a maloj vec u pogledu vidis da sanja Wimbldone. I naravno,
Hrvatska u srcu.
Bem mu sve, zvog toga se ponosim sto sam Hrvat.
Kad oni decki istrce na teren, mene jeza hvata, jer znam da srcem
igraju. Za razliku od kojekakvih Giriceka i Kukoca, njihovi rezultati u
nacionalnom dresu pokazuju koliko im je stalo.
Mozda je to
glupost, nebitna stvar, prakticno ako se gleda kakve veze ima sto 11
likova igra nekakav mec. Ali ne moze se protiv srca, da ga jebes.
Vidi cijeli citat
Ne slažem se sa Tobom!
To o nekakvoj motivaciji, patriotizmu i sl. mislim da su obična sranja
relativno "malih", siromašnih (da me ne shvatiš pogrešno) država i
naroda, koji kroz sport zaboravljaju na neke životne teškoće i
neprilike (zar nije isto i u Brazilu npr.?)....
Kao mi igramo za narod, navijače.....Obična proseravanja...
Igraju zato što im je to posao, a oni (vrhunski sportisti) imaju tu
privilegiju da rade ono što vole i da pri tome jako dobro zarađuju.
I ne igraju oni ništa bolje zato što dok traje igra misle na Hrvatsku
ili Srbiju ili Brazil ili...šta ti ja znam već.To tada nema nikakve
veze, nego kad si na terenu daš sve od sebe, pa nekad pobediš i nekad
izgubiš - a od svega toga mediji i (mi) navijači napravimo neku veliku
famu.Tu nema veze nikakav inat,dišpet i slično.Pogotovo kad pobedimo
(pobedite).
Vama (i nama) donekle leže kolektivni sportovi, mada to nemogu da
objasnim kako (ili bih mogao ali bi mi trebalo mnogo vremena i prostora
i morao bi spominjati neku staru državu SFRJ i onaj sistem), mada
mislim da nam se (i Vama) uskoro ne piše baš previše dobro (dajBože da
grešim!) i da će sve ostati na supertalentovanim pojedincima tipa
Janice,Ljubičića,Duje (koji je negde bio prebegao, zar ne?Pa gde je tu
patriotizam??

) koji će se uspeti
izdignuti iz očajnih uslova za rad.I oni nisu uspeli zato što su
Hrvati, nego što su svoj prirodni veliki talenat uspeli da velikim,
neverovatnim radom pretoče u rezultat (medalje i sl.).
Ja sam protiv svakog nacionalizma,jer je nacionalizam najnizi oblik drustvene svesti - Koca Popovic