| Veliku pogrešku Kranjčar je napravio na početku priprema reprezentacije za SP. Nije smio dopustiti nered koji je uništio ugođaj u reprezentaciji. Počelo je od puštanja Igora Tudora zbog rođenja djeteta. Ta lijepa gesta će ga na kraju stajati izborničke glave. Tudor je izbivao iz reprezentacije, a onda se ponašao u njoj kao prva violina. Ponašanjem je iritirao dobar dio momčadi
. Kao frustrirana primadona, rogoborio je protiv svega. Ako 20 igrača kaže jedno, on želi drugo. Ako autobus ide u 11, buni se zašto ne ide 15 minuta kasnije. Ako je piletina za večeru, zašto nije riba. Ako je riba, zašto nije piletina... Nije to naša izmišljotina, riječi su to igrača koji su na takvo Tudorovo ponašanje čekali reakciju izbornika, no nisu je dočekali...
Totti na zadnjeg veznog! U izbornički autoritet Zlatka Kranjčara, nasreću ili nažalost, najlaše je proniknuti kroz njegova sina Niku. Radi se doista o divnom i pametnom dečku, čak i solidnom igraču, ali je činjenica - na što je malotko smio i pomisliti, a kamoli to napisati - da su ga svi ostali suigrači, redom prekaljeni internacionalci, zapravo u momčadi trpjeli. Kad su ga neki suigrači pitali ima li nekih doista ozbiljnih inozemnih ponuda, Niko im je jedva rekao:
- Imam, Rominu, ali ne znam što je s tim jer najnovija talijanska afera ne pogoduje transferu. Svi su se hrvatski reprezentativci, naravno, listom čudili kako jedan igrač iz HNL-a uopće dvoji želi li ići u Romu ili ne. Jer, novac ionako nije u pitanju. Jedan je reprezentativac, standardan čak i kod izbornika Kranjčara, na sve to rekao: - Dobro je da ne želi ići u Romu, pa tada bi čak i Francesco Totti morao ondje igrati zadnjeg veznog! Pametnom dosta, a sve se to događalo prije utakmica s Japanom i Australijom na SP-u. |