Pa i je pošto se recimo ova skupina smatrala lakšom od Barićeve što je i bila, a isto tako i od Jozićeve iako po meni su tu negdje po jačini, i naravno da se onda očekivao prolaz... Čim se obavio ždrijeb odmah su padali naslovi po novinama - prolazimo, idemo dalje, mi i Brazil za prvo mjesto i ne znam ja šta i odmah se u ljudima stvorila slika o sigurnom prolasku, a sad kad sam gledao tekmu u kafiću kad smo igrali protiv Australije samo se ispitivalo gdje ovaj igra, gdje onaj, otkad ovaj igra u Parmi, otkad ovaj igra u Liverpoolu i te brije, kasnije su ljudi shvatili da ti nije mačji kašalj kako je to prvotno pisano. Uz to skupinu smo pomeli i još ono sa Brazilom i Argentinom i evo euforije i onda se sve drugo smatra neuspjehom.
Naravno da je ogroman pritisak i zbog sineka koji po igrama ne bi trebao biti u prvih 11 i to mu se izgleda ne može oprostiti, pa te kalkulacije sa taktikom i igračima i ono osnovo - nepostojanje samokritike, to će ga i pojesti.