smjena cici
frenkie je napisao/la:
Glas naroda------------------------
Navijač


jutarnji.hrVidi cijeli citat



ova je najbolja...
ma zaboravi Ciru pedera, al po meni ti igraci nisu tolko losi kolko je ispalo, po meni je Cico skuhao sa "iznenadjujucim" sistemom... da smo igrali po starom sigurno nam se bas nebi setali Australci po stranama i puno bi se bolje branili ako bi vec svih 10 i upali u nasu polovicu... ovo sad je bas bilo strasno i po meni je bilo ocito da se nezna ko pije ko placa na terenu.
mislim ajde "profesionalci" ko ovi nasi bi valjda trebali znat i odigrat 4-4-2 ; al ako vec vi koji pricate o "limitiranoj momcadi" e pa onda nedas tim limitiranima da igraju drugaciji sistem od onog s kojim su se i ovdje "limitirano" dovukli...
Stoga Cico van... sad dok je jos vrijeme, imam jos respekta za njega al bojim se da cu nakon Euro kvalifikacija (i jos par ovakvih, jer mi se cini da je ovo "buducnost" kao sto je i on rekao) izgubit taj respekt koji jos sad imam... na kraju tek je u najvaznijoj utakmici odlucio eksperimentirat... nije prije (osim prijateljskih) to mu drzim za pozitivu... mah sta je tu je
da jos dodam ovi koji govore o "balkanskom odbacivanju odgovornosti"
pa U PM KO ODBACUJE ODGOVRNOST I GOVORI DA JE SVE DOBRO, RAVNO OD POLJSKE I IRANA, vise od svih, da ne spomenem izbjegavanje novinara sad na kraju - e pa zalosno je da nema Cico muda... na muci se poznaju ljudi i pokazao je od cega je napravljen... nazalost prije je izgledalo ljepse. 75-25 da ce samo bit gore od ovoga u drugom djelu njegovog mandata
i nadam se da grijesim. samo da dodam, da odjednom sistem igre "nema nikakve veze" i samo je problem u igracima i u njihovom srcu!!! e pa trci ti kolko god hoces kad one lopte koje i presjeces nemas kome dodat kad niko nezna ni kud bi trcao da se oslobodi.
Kao da nema veze kako se tim postavi... mah... idemo dalje i nadam se da ce se Cico opametit, al njegove reakcije nakon ovog "uspjeha" nam pokazuju - zaboravi iduci ciklus, bit ce ovakvih igara jos puno cini se...
Kao da nema veze kako se tim postavi... mah... idemo dalje i nadam se da ce se Cico opametit, al njegove reakcije nakon ovog "uspjeha" nam pokazuju - zaboravi iduci ciklus, bit ce ovakvih igara jos puno cini se...

frenkie je napisao/la:
• Sva sreća da nema dva sina...
- Točno je, njegov hendikep zove se sin Niko. Bacana je na njega anatema zbog nepotizma, tisak se stalno bavio tim ‘problemom’. Ali Cico je radio korektno i pošteno. Izvršni odbor HNS-a potvrdit će ono što smo dogovorili. Zlatko Kranjčar ostaje za kormilom reprezentacije.
•
- Točno je, njegov hendikep zove se sin Niko. Bacana je na njega anatema zbog nepotizma, tisak se stalno bavio tim ‘problemom’. Ali Cico je radio korektno i pošteno. Izvršni odbor HNS-a potvrdit će ono što smo dogovorili. Zlatko Kranjčar ostaje za kormilom reprezentacije.
•
Vidi cijeli citat
Hahhahahahahahahahah, fora
| Zlatko Kranjčar nakon neuspjeha nije ponudio ostavku |
|
frenkie je napisao/la:
BUDA je napisao/la:
ako se jos uvijek brojiza ostanak kranjcara...sad neznam vise jel to da ili ne
uglavnom za ostanak Cice na kormilu
Vidi cijeli citat
Cico ostaje , a to je najbitnije , sada treba odigrat dobro ove kvalifikacije za EP !

Vidi cijeli citat
Cico je "pukao" na odnosu prema svom sinu koji nije los nogometas ali ne moze biti prvi playmaker jedne reprezentacije koja se tezi etablirati u gornjem domu europskog nogometa... Mnogi kazu da ko bi onda igrao playmakera a ja kazem ako nemas pravog playmakera onda sta prije se mora preci na 4-4-2 sistem tako da vise ljudi ima prava i ovlasti a ne da najvecu odgovornost ima onaj u kojeg se najvise sumnja - drzim da je to najveci paradoks ove repke i na tome smo vjerovatno, ako se gleda sustinski i "pukli". Ako neko misli da nisam u pravu nek priceka prve ekskluzivne intervjue Nike Kovaca, Klasnica ili Modrica koji ce se sigurno malo "osvrnuti" na ucinak í zalaganje izbornikova sina.... Mislim da je Cico sustavnim i slijepim forsiranjem Nike narusio atmosferu u repki makar se o tome sutjelo i drzalo to unutar svlacionice; no odrazilo se na igri i zajednistvu kad je to bilo najpotrebnije; niko me ne moze uvjerit da su igraci protiv Australije "disali" jedan za drugoga..
Najzalosnije je da ce se Cicinim ostankom taj problem odnosa otac-sin u kvalifikacijama za EP jos dodatno pogorsati jer je ocito da se nakon SP-a Niko sigurno nece unosno prodati u neki top-klub a to je, naravno, zelja svakog normalnog oca da mu sin osigura buducnost, te ce ga i dalje forsirati sve dok se ne proda - medjutim, zasto to mora ici preko nasih ledja i zasto nas se vec godinama sustavno drzi za budale (mislim na nas navijace). Zbog svega ovoga moralni bi bio cin makar ponuditi ostavku pa nek je Markovic odbije, ali Cico se niti to nije udostojio... Pomozi nam Boze!!
Samo jednu želju imam moj živote ludi
Dva-dva za bolju Australiju
Sve bi možda bilo drukčije da je Ivan Klasnić u 87. minuti iskoristio najveću priliku utakmice. Sam je sa pet metara, na »čistome« šutu izabrao krivo rješenje - dribling

Sve bi možda bilo drukčije da je Ivan Klasnić u 87. minuti iskoristio najveću priliku utakmice. Sam je sa pet metara, na »čistome« šutu izabrao krivo rješenje - dribling
– Niti »poklonjeni« pogodak u izvedbi suparničkog vratara, niti nedosuđeni 11-erac u korist suparnika nisu bili dovoljno gorivo hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji na putu do osmine finala Svjetskog prvenstva. U posljednjoj, odlučujućoj utakmici F skupine Australija i Hrvatska su u sjajnom ambijentu odigrale 2-2 (1-1), a to znači a će se Australci 26. lipnja u 17 sati u Kaiserslauternu sučeliti s Italijom u dvoboju osmine finala. A Hrvati će - kući. Selekciji Zlatka Kranjčara bila je nužna pobjeda kako bi izborila sljedeći krug, no cijela se momčad utopila u vlastitim bedastoćama, ponajprije u sebičnosti nekih igrača, nesuradnji, taktičkim manevrima, kalkulacijama. Dakako, »ponešto« su u cijeloj ovoj priči imali reći i borbeni, nadahnuti Australci koji su posve zaslužili prolaz dalje.
I sve bi možda bilo drukčije da je Ivan Klasnić u 87. minuti iskoristio najveću priliku utakmice. Sam je sa pet metara, na »čistome« šutu izabrao krivo rješenje - dribling.
A počelo je sjajno. Srna je već u drugoj minuti rasparao mrežu iz slobodnog udarca sa 20-ak metara. Izjednačio je Neill u 39. iz 11-erca nakon što je izbezumljeni Tomas u skoku rukom dohvatio loptu. Isto je učinio i u drugome poluvremenu, ali sudac to nije vidio. Najbolji hrvatski »centarfor« u ovoj utakmici bio je australski vratar Zeljko Kalac, koji je praktički ničim izazvan kreirao novo vodstvo Kranjčarove družine i novi val lažne nade u prolaz Hrvata u osminu finala. Ali, Harry Kewell je ipak najveća zvijezda među svim igračima koji su ove večeri istrčali u Stuttgartu i to je potvrdio. Desetak minuta prije kraja lagano je utrčao na vrh peterca i piknuo lansirao loptu u mrežu, Australiju u polufinale, Hrvatsku kući...
Možda ne bi bilo loše kad bi netko iz Hrvatskoga nogometnog daveža zamolio europske i svjetske nogometne autoritete da naša reprezentacija utakmice počinje od, recimo, 20. minute. Jer, kada Hrvati postignu pogodak rano, tada – prestaju igrati nogomet.
No, trebali bismo biti posebno nadareni psiholozi da bismo mogli pojasniti što se to događa u mislima naših igrača u takvim situacijama. Onoga trenutka kada je Hrvatska povela, uslijedile su 43 minute prave »rafalne paljbe« po vratima Stipe Pletikose. »Mitraljirali« su Australci sa svih pozicija, baš kao što su to Englezi činili dvije godine ranije. Štoviše, da se hrvatska selekcija ovoga četvrtka namjerila na englesku, a ne australsku selekciju, vjerojatno bi to bio sličan, pa možda i veći potop no onaj u Portugalu.
Bilo je neshvatljivo promatrati formaciju Kranjčarove momčadi, i to formaciju praktički bez sredine terena. Australci su nevjerojatnom lakoćom tutnjili prema kaznenom prostoru i, kako smo sad to već i naviknuli gledati u našoj selekciji, olako dolazili u zonu šuta. Istina je, doduše, da je obrambeni zid djelovao čvrsto, da je »reternirao« brojne projektile i uspijevao neutralizirati doista opasne prilike Hiddinkovih igrača. Posebice se u tom segmentu isticao upravo Tomas. Većina je australskih akcija, nadalje, kreirana po lijevoj strani hrvatske obrane, dakle onoj gdje se s brzim i agresivnim suparnicima morao hrvati premoreni Babić, Naposljetku, Babić je bio i svojevrsna žrtva nove formacije Kranjčarove momčadi. Ordinirao je na lijevoj strani obrambene četvorice...
Fijukale su lopte pred Pletikosom, prvo je Tomas odbio dvije »bombe« sa 20-ak metara, potom je i Kewell opalio iz daljine, Cahill je također prijetio, a znao se »podmuklo« zavući i na vrh peterca gdje je prilično mučio i naše braniče, a i Pletikosu. Još uvijek nam nije jasno kako je naš vratar uspio odbiti Kewellov projektil sa 10-ak metara sredinom drugoga dijela.
Oni kratkotrajni stihijski napadi hrvatske reprezentacije opet su nas podsjetili na promidžbenu kampanju »balone na balkone«. Igra bez veznoga reda, u kojem su se defanzivci Tudor i Niko Kovač trošili prisilno se povlačeći u vlastiti kazneni prostor, omogućavala je jedino – preskakanje igre. Tako se gotovo sva koncepcija svela na napucavanje visokih lopti prema isturenima Prši i Oliću. A kad bi ta lopta nekako i osvanuli u njihovim nogama, ubrzo bi odalamila negdje u reklamne panoe. Opet smo, već treću uzastopnu utakmicu, svjedočili valu sebičnosti. Prvo je Olić, tražeći poziciju za ubačaj, preambiciozno pokušao »prodati« pet driblinga istome igraču, da bi nedugo potom piknuo loptu u aut umjesto proigrao Pršu koji je imao otvoren put prema vratima. Opet je Pršo u nekoliko navrata bio sam, otkrivao se, ali nije dobijao lopte. Kasnije je i on »proključao«, pa ignorirao Olića u obećavajućem kontranapadu potkraj prvoga poluvremena. Sličnu je bravuru imao i u drugome dijelu.
I sve bi možda bilo drukčije da je Ivan Klasnić u 87. minuti iskoristio najveću priliku utakmice. Sam je sa pet metara, na »čistome« šutu izabrao krivo rješenje - dribling.
A počelo je sjajno. Srna je već u drugoj minuti rasparao mrežu iz slobodnog udarca sa 20-ak metara. Izjednačio je Neill u 39. iz 11-erca nakon što je izbezumljeni Tomas u skoku rukom dohvatio loptu. Isto je učinio i u drugome poluvremenu, ali sudac to nije vidio. Najbolji hrvatski »centarfor« u ovoj utakmici bio je australski vratar Zeljko Kalac, koji je praktički ničim izazvan kreirao novo vodstvo Kranjčarove družine i novi val lažne nade u prolaz Hrvata u osminu finala. Ali, Harry Kewell je ipak najveća zvijezda među svim igračima koji su ove večeri istrčali u Stuttgartu i to je potvrdio. Desetak minuta prije kraja lagano je utrčao na vrh peterca i piknuo lansirao loptu u mrežu, Australiju u polufinale, Hrvatsku kući...
Možda ne bi bilo loše kad bi netko iz Hrvatskoga nogometnog daveža zamolio europske i svjetske nogometne autoritete da naša reprezentacija utakmice počinje od, recimo, 20. minute. Jer, kada Hrvati postignu pogodak rano, tada – prestaju igrati nogomet.
No, trebali bismo biti posebno nadareni psiholozi da bismo mogli pojasniti što se to događa u mislima naših igrača u takvim situacijama. Onoga trenutka kada je Hrvatska povela, uslijedile su 43 minute prave »rafalne paljbe« po vratima Stipe Pletikose. »Mitraljirali« su Australci sa svih pozicija, baš kao što su to Englezi činili dvije godine ranije. Štoviše, da se hrvatska selekcija ovoga četvrtka namjerila na englesku, a ne australsku selekciju, vjerojatno bi to bio sličan, pa možda i veći potop no onaj u Portugalu.
Bilo je neshvatljivo promatrati formaciju Kranjčarove momčadi, i to formaciju praktički bez sredine terena. Australci su nevjerojatnom lakoćom tutnjili prema kaznenom prostoru i, kako smo sad to već i naviknuli gledati u našoj selekciji, olako dolazili u zonu šuta. Istina je, doduše, da je obrambeni zid djelovao čvrsto, da je »reternirao« brojne projektile i uspijevao neutralizirati doista opasne prilike Hiddinkovih igrača. Posebice se u tom segmentu isticao upravo Tomas. Većina je australskih akcija, nadalje, kreirana po lijevoj strani hrvatske obrane, dakle onoj gdje se s brzim i agresivnim suparnicima morao hrvati premoreni Babić, Naposljetku, Babić je bio i svojevrsna žrtva nove formacije Kranjčarove momčadi. Ordinirao je na lijevoj strani obrambene četvorice...
Fijukale su lopte pred Pletikosom, prvo je Tomas odbio dvije »bombe« sa 20-ak metara, potom je i Kewell opalio iz daljine, Cahill je također prijetio, a znao se »podmuklo« zavući i na vrh peterca gdje je prilično mučio i naše braniče, a i Pletikosu. Još uvijek nam nije jasno kako je naš vratar uspio odbiti Kewellov projektil sa 10-ak metara sredinom drugoga dijela.
Oni kratkotrajni stihijski napadi hrvatske reprezentacije opet su nas podsjetili na promidžbenu kampanju »balone na balkone«. Igra bez veznoga reda, u kojem su se defanzivci Tudor i Niko Kovač trošili prisilno se povlačeći u vlastiti kazneni prostor, omogućavala je jedino – preskakanje igre. Tako se gotovo sva koncepcija svela na napucavanje visokih lopti prema isturenima Prši i Oliću. A kad bi ta lopta nekako i osvanuli u njihovim nogama, ubrzo bi odalamila negdje u reklamne panoe. Opet smo, već treću uzastopnu utakmicu, svjedočili valu sebičnosti. Prvo je Olić, tražeći poziciju za ubačaj, preambiciozno pokušao »prodati« pet driblinga istome igraču, da bi nedugo potom piknuo loptu u aut umjesto proigrao Pršu koji je imao otvoren put prema vratima. Opet je Pršo u nekoliko navrata bio sam, otkrivao se, ali nije dobijao lopte. Kasnije je i on »proključao«, pa ignorirao Olića u obećavajućem kontranapadu potkraj prvoga poluvremena. Sličnu je bravuru imao i u drugome dijelu.
d je napisao/la:
Dva-dva za bolju Australiju
Sve bi moľda bilo drukčije da je Ivan Klasnić u 87. minuti iskoristio najveću priliku utakmice. Sam je sa pet metara, na »čistome« ąutu izabrao krivo rjeąenje - dribling

Sve bi moľda bilo drukčije da je Ivan Klasnić u 87. minuti iskoristio najveću priliku utakmice. Sam je sa pet metara, na »čistome« ąutu izabrao krivo rjeąenje - dribling
– Niti »poklonjeni« pogodak u izvedbi suparničkog vratara, niti nedosuđeni 11-erac u korist suparnika nisu bili dovoljno gorivo hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji na putu do osmine finala Svjetskog prvenstva. U posljednjoj, odlučujućoj utakmici F skupine Australija i Hrvatska su u sjajnom ambijentu odigrale 2-2 (1-1), a to znači a će se Australci 26. lipnja u 17 sati u Kaiserslauternu sučeliti s Italijom u dvoboju osmine finala. A Hrvati će - kući. Selekciji Zlatka Kranjčara bila je nuľna pobjeda kako bi izborila sljedeći krug, no cijela se momčad utopila u vlastitim bedastoćama, ponajprije u sebičnosti nekih igrača, nesuradnji, taktičkim manevrima, kalkulacijama. Dakako, »poneąto« su u cijeloj ovoj priči imali reći i borbeni, nadahnuti Australci koji su posve zasluľili prolaz dalje.
I sve bi moľda bilo drukčije da je Ivan Klasnić u 87. minuti iskoristio najveću priliku utakmice. Sam je sa pet metara, na »čistome« ąutu izabrao krivo rjeąenje - dribling.
A počelo je sjajno. Srna je već u drugoj minuti rasparao mreľu iz slobodnog udarca sa 20-ak metara. Izjednačio je Neill u 39. iz 11-erca nakon ąto je izbezumljeni Tomas u skoku rukom dohvatio loptu. Isto je učinio i u drugome poluvremenu, ali sudac to nije vidio. Najbolji hrvatski »centarfor« u ovoj utakmici bio je australski vratar Zeljko Kalac, koji je praktički ničim izazvan kreirao novo vodstvo Kranjčarove druľine i novi val laľne nade u prolaz Hrvata u osminu finala. Ali, Harry Kewell je ipak najveća zvijezda među svim igračima koji su ove večeri istrčali u Stuttgartu i to je potvrdio. Desetak minuta prije kraja lagano je utrčao na vrh peterca i piknuo lansirao loptu u mreľu, Australiju u polufinale, Hrvatsku kući...
Moľda ne bi bilo loąe kad bi netko iz Hrvatskoga nogometnog daveľa zamolio europske i svjetske nogometne autoritete da naąa reprezentacija utakmice počinje od, recimo, 20. minute. Jer, kada Hrvati postignu pogodak rano, tada – prestaju igrati nogomet.
No, trebali bismo biti posebno nadareni psiholozi da bismo mogli pojasniti ąto se to događa u mislima naąih igrača u takvim situacijama. Onoga trenutka kada je Hrvatska povela, uslijedile su 43 minute prave »rafalne paljbe« po vratima Stipe Pletikose. »Mitraljirali« su Australci sa svih pozicija, baą kao ąto su to Englezi činili dvije godine ranije. ©toviąe, da se hrvatska selekcija ovoga četvrtka namjerila na englesku, a ne australsku selekciju, vjerojatno bi to bio sličan, pa moľda i veći potop no onaj u Portugalu.
Bilo je neshvatljivo promatrati formaciju Kranjčarove momčadi, i to formaciju praktički bez sredine terena. Australci su nevjerojatnom lakoćom tutnjili prema kaznenom prostoru i, kako smo sad to već i naviknuli gledati u naąoj selekciji, olako dolazili u zonu ąuta. Istina je, doduąe, da je obrambeni zid djelovao čvrsto, da je »reternirao« brojne projektile i uspijevao neutralizirati doista opasne prilike Hiddinkovih igrača. Posebice se u tom segmentu isticao upravo Tomas. Većina je australskih akcija, nadalje, kreirana po lijevoj strani hrvatske obrane, dakle onoj gdje se s brzim i agresivnim suparnicima morao hrvati premoreni Babić, Naposljetku, Babić je bio i svojevrsna ľrtva nove formacije Kranjčarove momčadi. Ordinirao je na lijevoj strani obrambene četvorice...
Fijukale su lopte pred Pletikosom, prvo je Tomas odbio dvije »bombe« sa 20-ak metara, potom je i Kewell opalio iz daljine, Cahill je također prijetio, a znao se »podmuklo« zavući i na vrh peterca gdje je prilično mučio i naąe braniče, a i Pletikosu. Joą uvijek nam nije jasno kako je naą vratar uspio odbiti Kewellov projektil sa 10-ak metara sredinom drugoga dijela.
Oni kratkotrajni stihijski napadi hrvatske reprezentacije opet su nas podsjetili na promidľbenu kampanju »balone na balkone«. Igra bez veznoga reda, u kojem su se defanzivci Tudor i Niko Kovač troąili prisilno se povlačeći u vlastiti kazneni prostor, omogućavala je jedino – preskakanje igre. Tako se gotovo sva koncepcija svela na napucavanje visokih lopti prema isturenima Prąi i Oliću. A kad bi ta lopta nekako i osvanuli u njihovim nogama, ubrzo bi odalamila negdje u reklamne panoe. Opet smo, već treću uzastopnu utakmicu, svjedočili valu sebičnosti. Prvo je Olić, traľeći poziciju za ubačaj, preambiciozno pokuąao »prodati« pet driblinga istome igraču, da bi nedugo potom piknuo loptu u aut umjesto proigrao Prąu koji je imao otvoren put prema vratima. Opet je Prąo u nekoliko navrata bio sam, otkrivao se, ali nije dobijao lopte. Kasnije je i on »proključao«, pa ignorirao Olića u obećavajućem kontranapadu potkraj prvoga poluvremena. Sličnu je bravuru imao i u drugome dijelu.
I sve bi moľda bilo drukčije da je Ivan Klasnić u 87. minuti iskoristio najveću priliku utakmice. Sam je sa pet metara, na »čistome« ąutu izabrao krivo rjeąenje - dribling.
A počelo je sjajno. Srna je već u drugoj minuti rasparao mreľu iz slobodnog udarca sa 20-ak metara. Izjednačio je Neill u 39. iz 11-erca nakon ąto je izbezumljeni Tomas u skoku rukom dohvatio loptu. Isto je učinio i u drugome poluvremenu, ali sudac to nije vidio. Najbolji hrvatski »centarfor« u ovoj utakmici bio je australski vratar Zeljko Kalac, koji je praktički ničim izazvan kreirao novo vodstvo Kranjčarove druľine i novi val laľne nade u prolaz Hrvata u osminu finala. Ali, Harry Kewell je ipak najveća zvijezda među svim igračima koji su ove večeri istrčali u Stuttgartu i to je potvrdio. Desetak minuta prije kraja lagano je utrčao na vrh peterca i piknuo lansirao loptu u mreľu, Australiju u polufinale, Hrvatsku kući...
Moľda ne bi bilo loąe kad bi netko iz Hrvatskoga nogometnog daveľa zamolio europske i svjetske nogometne autoritete da naąa reprezentacija utakmice počinje od, recimo, 20. minute. Jer, kada Hrvati postignu pogodak rano, tada – prestaju igrati nogomet.
No, trebali bismo biti posebno nadareni psiholozi da bismo mogli pojasniti ąto se to događa u mislima naąih igrača u takvim situacijama. Onoga trenutka kada je Hrvatska povela, uslijedile su 43 minute prave »rafalne paljbe« po vratima Stipe Pletikose. »Mitraljirali« su Australci sa svih pozicija, baą kao ąto su to Englezi činili dvije godine ranije. ©toviąe, da se hrvatska selekcija ovoga četvrtka namjerila na englesku, a ne australsku selekciju, vjerojatno bi to bio sličan, pa moľda i veći potop no onaj u Portugalu.
Bilo je neshvatljivo promatrati formaciju Kranjčarove momčadi, i to formaciju praktički bez sredine terena. Australci su nevjerojatnom lakoćom tutnjili prema kaznenom prostoru i, kako smo sad to već i naviknuli gledati u naąoj selekciji, olako dolazili u zonu ąuta. Istina je, doduąe, da je obrambeni zid djelovao čvrsto, da je »reternirao« brojne projektile i uspijevao neutralizirati doista opasne prilike Hiddinkovih igrača. Posebice se u tom segmentu isticao upravo Tomas. Većina je australskih akcija, nadalje, kreirana po lijevoj strani hrvatske obrane, dakle onoj gdje se s brzim i agresivnim suparnicima morao hrvati premoreni Babić, Naposljetku, Babić je bio i svojevrsna ľrtva nove formacije Kranjčarove momčadi. Ordinirao je na lijevoj strani obrambene četvorice...
Fijukale su lopte pred Pletikosom, prvo je Tomas odbio dvije »bombe« sa 20-ak metara, potom je i Kewell opalio iz daljine, Cahill je također prijetio, a znao se »podmuklo« zavući i na vrh peterca gdje je prilično mučio i naąe braniče, a i Pletikosu. Joą uvijek nam nije jasno kako je naą vratar uspio odbiti Kewellov projektil sa 10-ak metara sredinom drugoga dijela.
Oni kratkotrajni stihijski napadi hrvatske reprezentacije opet su nas podsjetili na promidľbenu kampanju »balone na balkone«. Igra bez veznoga reda, u kojem su se defanzivci Tudor i Niko Kovač troąili prisilno se povlačeći u vlastiti kazneni prostor, omogućavala je jedino – preskakanje igre. Tako se gotovo sva koncepcija svela na napucavanje visokih lopti prema isturenima Prąi i Oliću. A kad bi ta lopta nekako i osvanuli u njihovim nogama, ubrzo bi odalamila negdje u reklamne panoe. Opet smo, već treću uzastopnu utakmicu, svjedočili valu sebičnosti. Prvo je Olić, traľeći poziciju za ubačaj, preambiciozno pokuąao »prodati« pet driblinga istome igraču, da bi nedugo potom piknuo loptu u aut umjesto proigrao Prąu koji je imao otvoren put prema vratima. Opet je Prąo u nekoliko navrata bio sam, otkrivao se, ali nije dobijao lopte. Kasnije je i on »proključao«, pa ignorirao Olića u obećavajućem kontranapadu potkraj prvoga poluvremena. Sličnu je bravuru imao i u drugome dijelu.
Vidi cijeli citat
ak se već neko odlučuje pisati ovakve analize, trebao bi bar znati činjenice, a činjenica je da je tu priliku koja se spominje u naslovu promašio tudor , a ne klasnić. tak da ak pisac ovog čuda ni to ne zna baš nemam puno dobrih riječi za tu analizu.http://scontent-b.cdninstagram.com/hphotos-xaf1/t51.2885-15/e15/10914159_754538234642792_1838166452_n.jpg
- Najnovije
- Najčitanije


Betis i Elche upisali vrlo uvjerljive pobjede
6 sati•Španjolski nogomet

Atalanta u sudačkoj nadoknadi iskoristila igrača više i slomila Genou
7 sati•Talijanski nogomet

Ante Matej Jurić donio Rijeci pobjedu za kraj 2025. godine
10 sati•SuperSport HNL

Hrvatska futsalska reprezentacija pobjedom protiv Kolumbije do trećeg mjesta u Metzu
8 sati•Futsal

Ivan Leko s Club Bruggeom do pobjede protiv kluba iz kojeg je nedavno preselio
8 sati•Europske lige

Sanchez: 'Nećemo se žaliti, to je za gubitnike, probat ćemo se boriti do kraja za prvenstvo'
8 sati•SuperSport HNL

Krasna akcija Hajduka, Livaja se vratio u listu strijelaca!
9 sati•SuperSport HNL

Bizarna utakmica na Poljudu, Hajduk s devetoricom sačuvao pobjedu protiv Vukovara!
12 sati•SuperSport HNL

Težak sudar u Bundesligi, Vušković prvi pružio pomoć veznjaku Eintrachta
17 sati•Fanatik

Od naranči do keramike i europske slave: Villarreal - liliputanac koji ruši nogometne careve
19 sati•Španjolski nogomet

Kronologija: Hajduk izvukao pobjedu protiv Vukovara 1991!
15 sati•SuperSport HNL

Kronologija: Rijeka slavila protiv Gorice na Rujevici
12 sati•SuperSport HNL

Carević: 'Tri minute nadoknade nisu normalne, a Rijeka nije imala izrazite prilike'
9 sati•SuperSport HNL

Aston Villa u sjajnoj formi dočekuje Manchester United kojem pobjeda donosi skok u poretku
16 sati•Engleski nogomet

Hajduk pobjedom protiv Vukovara odlazi na stanku sa samo bodom iza Dinama
18 sati•SuperSport HNL






