 |
|
|
ZAGREB - Iako smo najavili da ćemo doći na razgovor, već na početku intervjua naletjeli smo na muk! Dinamov izvršni dopredsjednik Zdravko Mamić malokad ostane bez riječi, no ovaj je put, nakon pitanja hoće li pustiti Eduarda u reprezentaciju, diktafon zabilježio šutnju!
Iracionalno pitanje To je pitanje, dakako, isprovocirao izbornik Zlatko Kranjčar rekavši dan prije u našem listu da će "pozvati Eduarda u reprezentaciju, ako ga Mamić pusti". I nakon duže šutnje, Mamić je odgovorio: - Kako bi se čovjek uopće mogao pripremiti na tako iracionalno pitanje. Sve što kažem bilo bi suvišno, pa trebam li stvarno potvrđivati da će se Eduardo odazvati pozivu? To je toliko normalno, ponos i čast za sve nas!
Hoće li biti kraja sukobu između vas i Kranjčara? - Ako je sukob to što imam stav i branim klupske interese, onda smo u sukobu! Zlatko Kranjčar je osoba koja ne trpi kritiku, okružen je trabantima koji mu na uho šapću ono što želi čuti i zbog toga i Zlatko i Niko imaju problema! Nisu realni - kaže Mamić i dodaje: - Dabogda se mome sinu dogodilo ono što ja želim obitelji Kranjčar! Međutim, ako očekuju od mene da prešutim neke stvari, ili da ću pljeskati lošim potezima, onda su se prevarili.
Može li Kranjčar, nakon svega, ostati izbornik? - Ne vjerujem... No, ja ga sigurno neću rušiti. Međutim, upitno je može li u ovakvome ozračju, kojega je sam stvorio, dati optimum hrvatskome nogometu u dolazećim akcijama? Na osnovi reakcija javnosti i igrača, teško se može očekivati da će imati autoritet.
Što izborniku zamjerate? - Da se barem jednom posuo pepelom! Samo jednom... Da je rekao "možda se nismo dobro pripremili, možda smo previše putovali, možda sam i ja negdje pogriješio..." Ne, on kategorički tvrdi da bi ponovo sve isto napravio! Pa kako onda vjerovati takvom čovjeku? Zapravo, nastavak suradnje s takvom osobom bio bi opasan za naš nogomet.
Preuzimate li krivnju što ste od Nike Kranjčara stvarali lažni Dinamov "brand", a na kraju je sve završeno svađama i Nikinim odlaskom? - Nemam osjećaj krivnje, jer nismo pogriješili u stvaranju "branda", ali nije bilo pravoga odgovora s druge strane. Nikin je odlazak bio neizbježan, jer nije želio ostati u Dinamu! Stavljanje na listu prelazaka bila je opomena da tako više ne ide. Ali, on to nije shvatio. Da sam ja izbornik, i kod mene bi bio reprezentativac. Ali da sam mu otac i trener, ne bih ga učio da živi na povlasticama i da razmišlja samo o odlasku u inozemstvo. Da su nas on i njegov otac poslušali, sad bi se najveći klubovi otimali za Niku!
Jeste li sigurni? - Sto posto!
Niste li ipak precijenili Nikinu nadarenost? - Ne! Ali je istina da on tu svoju nesvakidašnju nadarenost nije pretopio u opipljivu vrijednost radom, odricanjem i samodisciplinom, nego se okrenuo povlasticama, slušajući pogrešne savjete ljudi kojima je okružen. | |