Španjolske nogometaše bodrio je i od prve utakmice u JAR-u, no zbog bolesti se jučer hitno vratio u Valenciju, te će tako propustiti današnju četvrtfinalnu utakmicu protiv Paragvaja. Visoka temperatura i malaksalost zasad je pobijedila Manolovu fanatičnu ljubav prema Furiji, no poručio je da se možda vraća u Afriku.

– Uđe li Španjolska u finale, sigurno dolazim u Johannesburg. Ne mogu propustiti tako važnu utakmicu, pa makar me to koštalo i života – kaže Manolo, koji je prepoznatljiv po crnom baskijskom šeširu, španjolskom dresu s brojem 12, te velikom bubnju s kojim na svakoj utakmici bodri Španjolce.

Zbog čestih putovanja, Manolo je još potkraj osamdesetih izgubio stalan posao, a nedugo potom odrekla ga se i obitelj. Zbog velike popularnosti, putovanja mu sada plaća Španjolski nogometni savez, a dio novca pribavi i prodajom priča s velikih natjecanja. Prijatelj je i s većinom španjolskih reprezentativaca, a sudjeluje i u brojnim humanitarnim akcijama.

Ljubav prema Španjolskoj pokazao je i na SP-u 1986. godine, kada je za vrijeme priprema i prvenstva pratio reprezentativce u stopu 15.800 kilometara.

– U mirovinu idem nakon još četiri SP-a, 2026. godine – kaže Manolo.