Ako mi verujete (a znam da mi ne verujete) ja nisam navijao ni za jedne ni za druge. Samo sam želeo da bude dobar fudbal. Nažalost bila je užasna tekma.
E, sad, pošto ovde ima mnogo pljuvača Španije (a kao krunski argument se spominju njihove "
pobede od 1:0". Ovakve kritike su, po meni, nedostojne komentara; odn. takvo rezonovanje je na nivou
Amerikanaca koji ismejavaju fudbal upravo zbog "malo golova"; ništa drugo u toj prelepoj igri oni ne kapiraju!), ja ću se se lično uzdržati komentara, pa ću vam samo preneti šta je
veliki Ruud Gullit rekao nakon meča:
"Holandija je SAMA KRIVA. Ušli su u ovaj meč očigledno samo sa jednom namerom - da prljavom igrom preseku špansku sredinu terena.
Mene je sramota nekih faula večeras, mislim igraš finale i načiniš 30 prekršaja? Takodje mi je i ono saletanje sudije od strane naših na kraju bilo degutantno. Možda je sudija pogrešio što nije dosudio korner, ali tako se ne dobija finale SP".
Bravo, care!
A ja ću dodati samo ovo (pošto sam ipak dovoljno mator da se sećam!):
ovaj tim Holandije i
ona dva iz finala 1974. i 1978. su kao nebo i zemlja. Srce mi se cepalo onda kada su Cruyff, Neskeens, Haan i drugovi onako jadno pukli protiv Nemaca, kao i 4 godine kasnije protiv Argentine (tada bez Cruyffa, doduše). Tada su igrali ubedljivo najlepši fudbal na planeti - nažalost, zalomilo im se oba puta da su igrali protiv domaćina koji je "morao da dobije". Pogotovo su ih osakatili i oštetili 1978. Ali ove mesare, karatiste i ljubitelje ostalih borilačkih veština ne žalim ni malo. Da su pobedili na penale, bila bi to jedna od najnezasluženijih pobeda.
[uredio NYC - 12. srpnja 2010. u 00:57]