Ni jedna bijedna fora na temu naše reprezentacije me nije pogodila ni za mrvicu. Pišite i pričajte šta hočete, smijajte se iz nas, zezajte na naš račun (još uvijek nas je samo 2 miljuna)... ja sam ponosan na ovaj tim, na ove dečke.

Od početka kvalifikacija radili su puno, bili skromni i pošteni. Kroz cijele kvalifikacije igrali su bolje i bolje, i napredovali u samoj igri za barem 50%. Došla je posljednja utakmica s San Marinom, gdje smo upisali 3 boda, a istočasno nadali se, da če Poljaci na svom terenu uzeti barem bod Slovačakoj. U zasnježenoj Poljskoj, Poljaci si več u 3.minuti zabili autogol i pobjedili sami sebe 1:0. Več tada je dečkima postalo jasno da, ako želijo u JAR, ču sve morat napravit sami.
Išli smo u dodatne kvalifikacije, izvukli Ruse sa "velikim" Hiddinkom. Nitko nam nije davao ni 1% šanse, ali izbacili smo jih. Postali su simbol slovenskog naroda, ujednili su sve strane Slovenije i postali junaci.

Jučer su završili svoju priču u JAR-u, ispali kao treči u skupini. Pa moguče nisu zaslužili prolaza dalje, ali zbog "gornje" utakmice u Poljskoj, od srca sam želio, da se barem jednom stvari poklope u njihov prid. Nažalost, opet se nisu, i zato dalje ostaju svjesni, da če morati u buduče sve napravit sami.
Pričekat čemi jih ko junace, jer si zasluže. Nisu išli "po naslov svjetskog prvaka" kao neki, jer su realno procjenili svoje mogučnosti. I takvi če ostat i dalje.

Posebna priča je selektor Matjaž Kek. Bio je kritiziran i popljuvan odmah kad je preuzeo reprezentaciju, i to več prije jedne same odigrane utakmice. Pokazao je svima put do pobjede, do uspjeha. Stvorio je momčadski duh kakvog ne pamtim, i položio temelje za budučnost slovenske reprezentacije. Kao igrači, i on je bio skromen i pošten, vrlo realan, bez kakvih ispadanja... Ne bih ga mijenjajo sa nijednim drugim trenerom "svjetske klase". I samo zamislite, da jedan od tih "svjetskih trenera" sjedi na klupi Slovenije, i odigrao bi takve kvalifikacije i takav turnir...svi svjetski sportski mediji podigli bi ga u oblace.