I onda još i ti moraš napisati komentar...

Ne znam što je tu smiješno što je spomenula Kuzmanovića. Ko da je mogla znati da će igrati rukomet. On je bolji igrač od Milijaša.

kad se vide neke druge utakmice, onda stvarno ispada da Gana i Srbi jučer bili ni tak loši... u komparaciji gledano...

iako su objektivno i oni bili negledljivi, ako izuzmemo par bljeskova kroz utakmicu...

riki zakaj mi nisi odgovoril na pp

kad se ne mogu naći jasna rješenja onda se o apstraktnima priča. kakav mentalitet i psihologija, pa nijedan naš trener, a i većina Europskih nisu ni jednu knjigu o psihologiji pročitali i to je složeno područje koje se kod nas banalizira i dovodi u rang birtijske rasprave.
ili si kvalitetan (kvaliteta sa svim svojim aspektima, jer onakvo igranje rukom je nekvaliteta-nije se dobro postavio, ne zna čitati igru, ne čuva dobro igrača ili šta već, nekvaliteta- nije igrao rukom jer je mentalno retardiran) ili nisi i amen. sreća i sudac mogu izravno utjecati, ali u slučaju Srba, nisu.
kao da je stanković osvojio 5 prvenstava, kupove i LP mentalnom snagom, vidić, ivanović, krasić imaju 100 trofeja i sad im se odjednom mentalitet izgasio i odjednom su luzeri, ma naravno...
raazlozi u sportu su uvijek jednostavni, i uspjeh i neuspjeh su određeni posjedovanjem kvalitete, kako sam rekao, sa svim njenim aspektima.

kada? nisam ništa dobio?

Nije ovo do mentaliteta, ovo je do toga da je ekipa složena tako da rastura priko krila a da se ne pouzdaje previše u napadače već u obranu. Na krila se možeš pouzdati da će uništavati Litvu, Austriju pa čak i Rumunjsku. A Gana je pokazala da je puno čvršća od spomenutih ekipa, Rajevac vas je potpuno pročita i anulira sve prednosti koje ste imali: sigurne stopere, prodorna krila, skok igru...

Stari moj - psiha je danas SVE. Poglavito zato jer svi imaju mogućnosti za jednaku fizičku pripremu. Svi trče, ali inteligencija i mentalni stav su sve.

Jesu klinac Interovci kvalitetniji od Barcelone - nikad. Oni su jednstavno bili svjesni svojih slabosti i igrali su isključivo na svoju snagu sa trenerom koji ih je psihički pripremio da ne gledaju na to kao na udarac na ego nego lukavi plan.

Sto puta viđeno da se i super-kvalitetni igrači utapaju u sivilo ekipe kada je opće mentalno stanje - rastrojenost. Toj psihi dosta pomaže renome određene reprezentacije odnosno nedostatak istog.

Nijemci dobrim dijelom i gaze jer imaju renome strašne reprezentacije, a mi imamo renome ubojice divova pa kiksamo na osrednjim ekipama - tipa Ekvador, Australija, osakaćena Turska. Ta se predrasuda i iskreirani odraz uvukao u psihu naših igrača i na njoj treba konstantno raditi. Šteta što je dobar dio naših igrača pomalo nesofisticiran - Joe: ''Šta će meni psiholog!? Nisam ja lud!?'' Razmišljanje iz 19. stoljeća.