Kleme

Srbija, Bosna, Hrvatska...kako ih razlikovati?

Selektor nemačke fudbalske reprezentacije Joahim Lev posle utakmice sa Srbijom na Svetskom prvenstvu pomešao je više zemalja bivše Jugoslavije.

Lev je govorio o Srbiji, Hrvatskoj i Bosni, sve vreme misleći na Srbiju i reprezentativce Srbije.

Na konferenciji za novinare u Port Elizabetu selektor Nemačke je povodom crvenog kartona Miroslava Klozea rekao da "da nije moralo toliko da se zalazi u polovinu terena koju je imala Bosna".

Selektor je u vezi sa šansama koje je imala protivnička ekipa, rekao da je "imao osećaj da su Hrvati imali još nekoliko dobrih prilika".

Tabloidi u Nemačkoj su prenoseći reči nemačkog selektora, već zbijali šale izražavajući nadu da Lev geografiju Afrike bolje zna i da neće pomešati ekipu Gane sa Togom ili Burkinom Faso.

Nemačka narednu utakmicu na Svetskom prvenstvu igra sa Ganom 23. juna.

Najtiražniji tabloid Bild je pak stao u odbranu selektora i greške pripisao činjenici da je Lev bio razočaran i ljut zbog igre nemačkih fudbalera.

Bild kao "olakšavajuću okolnost" za Leva, navodi i da je poslednji prirpemni meč pred početak Svetskog prvenstva Nemačka odigrala protiv Bosne i da je utakmica protiv Srbije selektora sigurno podsetila na poraz u meču sa Hrvatskom, koji je tokom Evropskog prvenstva 2008. Nemačka izgubila sa 2:1.

ja procitao negdje da je podolski rekao da je dobro izveo penal. kakav lik... a na usporenoj golman vec pao u stranu...

Podolski nije Poljak nego Srbenda! Mašio dva zicera i onda pucao penal po zemlji i skoro po sredini gola u trenutku kada je Stojković već padao na tu stranu ...

Osmi dan prvenstva trenutak je odluke za naše susjede Srbiju i Sloveniju koji se ovdje natječu. Srbija je zaigrala prva i pobjedom protiv Njemačke podigla se iz mrtvih. Slovenija utakmicom protiv SAD-a nije uspjela potvrditi prolazak skupine.

Već danima putujem Južnom Afrikom i povremeno susrećem navijače Srbije i Slovenije. Malo ih je, a i oni koji su došli, nekako su tihi. Zaključili bismo da je ovo ipak preskup sport za običan navijački puk.

Svi nude posjetnice

Zato mi 90 posto onih koje upoznajem umjesto rasprave o nogometu ili navijanju nudi poslovne posjetnice. Menadžer, direktor ili član uprave najčešće su titule što se kočopere ispod reda u kojem pišu njihova imena. Nikome od njih nije krivo što ovdje nema Bilić Boysa. O, ne. I svi se pritom slažu u jednome – za reprezentaciju susjedne države ne može se navijati.

Nitko tu potporu ne očekuje niti bi je ikome sam dao. Jednako kao što Francuzi neće navijati za Nijemce, Šveđani za Dance ili Portugalci za Španjolce. Južnokorejci za one sa sjevera. Ili obrnuto. Čak i do juga Crnog kontinenta došla je buka rasprave u našoj javnosti oko toga treba li podržati susjede.

Valjda se nemamo čime drugime zabavljati pa otvaramo besmislene teme. Lijepo je raspravljati po forumima, suprotstavljati mišljenja, ali u konačnici, kada utakmica počne, može li srce zaista tući za susjeda?

Kada je riječ o Slovencima, oni su nas dodatno ražestili zastavom s koje su iz Polokwanea pozdravili Zagreb. Jedno društvo Hrvata odavde za uzvrat im priprema transparent na koji će napisati rezultat referenduma o Arbitražnom sporazumu. Uz njega pozdrav iz Savudrijske vale. Još razmišljaju treba li spomenuti i Janicu Kostelić.

To nije šovinizam

Kada je pak reprezentacija Srbije u pitanju, valja biti iskren i priznati, tri prsta u zraku, bijeli orlovi na zastavama i kokarde na čelu vjerojatno su sasvim dovoljan podsjetnik, pa samim time i razlog zašto za ekipu Radomira Antića većina nas zaista ne može navijati.

Mogu nam ovi ljudi biti prijatelji, možemo ići u njihove restorane, što često i činimo, nekima su i rodbina koju volimo, ali očekivati da se reprezentacijama koje igraju pod tim zastavama pruži navijačka potpora, to je već obična bedastoća.

Ne želimo mi da susjedu crkne krava, ali vrlo je teško i bilo bi to duboko neiskreno poželjeti mu pobjedu.

Svugdje se drugdje ovakve stvari podrazumijevaju i baš ih se nigdje ne smatra nacionalističkima ili šovinističkima.

Navijaš za svoje, a ako ih nema, obično izabereš nekog dalekog, simpatičnog ili odličnog na terenu. Baš nikada prve susjede, a pogotovo ako s njima imaš dugu povijest svih mogućih vrsta problema. Treba li uopće spominjati rat?

Slavio sam zbog Meksika

Navijači Srbije jučer su slavili, Slovenci će za to morati još pričekati. Meni je, primjerice, bilo iznimno drago kada je Meksiko pobijedio Francusku. Slavit ću i ako Španjolska dođe do finala. Jesam li zbog toga loš susjed, pokvaren navijač i uskogrudno zanovijetalo? Ili jednostavno čak i ovdje, u za nas pustoj Africi, navijački iskreno i bez laži mogu razmišljati samo o našim kockicama?

Ako mogu birati, radije bih gledao finale Hondurasa i Sjeverne Koreje nego Srbije i Slovenije. Kao što njihovi navijači ovdje u Južnoj Africi upravo uživaju u tome što su vatreni podbacili.

Nitko se toga ne srami i ne ustručava se to reći. Pa zašto bismo onda mi trubili drukčije? I pritom lagali.

***

bravo majstore

Predivan komentar. Iskren. Tačan. Bez licemerja i već ogavnog jugoslovenstva.

Lično, navijam za prezentere dobrog fudbala, a nekada su to bili i Hrvati (1998. ili 2008. godine)

Irci i Škoti se raduju neuspesima Engleza. Opet, Englezi su se danas radovali porazu Nemaca. Honduras i Salvador su zaratili zbog fudbala ...

Naravno, tu postoje neke granice. Kada se neko više raduje sportskom neuspehu omražene nacije nego uspehu sopstvene, to je već patologija ... A toga dosta ima među svim narodima na Balkanu ... a i šire ...

Da smo svi isti bilo bi dosadno ! Gledao sam danas tekmu u drustvu 3 Hrvata koji su, ne radi
ostale raje , navijali svim srcem za Srbiju !
Kakvih dodirnih tacaka oni imaju sa Njemackom??? Nikakvih ! Cak sto vise ,mi smo za njih ista govna !
Slusaju "nasu" muziku, jedu "nasu" klopu, karaju "nase" trebe .... itd

Nemislim da je neko opterecen mrznjom ako nenavija za susjeda , ali navijati konstantno
protiv nekoga je neki oblik mrznje ...koji je jelte donekle opravdan kod ljudi koji su dozivjeli neke
zivotne traume tipa rat,smrt,bol itd  !

Kada je Hrvatska 2008 . godine poražena u četvrtfinalu EP od Turske, na sajtu B92, najposećenijeg srpskog portala, bilo je, koliko se sećam, preko 400 komentara na tu vest, od kojih je barem 350 bilo naslađivanje porazom "susjeda iz lijepe njihove". Tu su bili čak čitavi eseji koji su na "stručan način" pokušavali da unize i degradiraju sve domete hrvatskog fudbala od 1991. godine naovamo ...

Naravno, toga ima i na drugoj strani...

Obe pojave, koje imaju karakter delimično do pretežno patoloških, iskazuju nekakve komplekse ...

Ali najjače je kada pripadnici jedne nacije prozivaju pripadnike druge nacije da su kompleksaši jer su opsednuti onim drugim.

A najbliže istini je da smo svi pomalo kompleksaši ...