Moram vam priznat, već dugo me tišti,
Srce se para i vlada svud jad,
Ko Broskeov glas nostalgično pišti
Tuga za onim dok bio je mlad.
Taj osmijeh na licu i razigran ples
Nad loptom pridobiše ljubav svu moju
Kažem vam, stvarno, nije to zez
Mišljah da Sammir po našem je kroju.
Dudu je tu bio, stig'o i Etto,
Naši Brazilci bili su bliski.
Nažalost, brzo stiglo je ljeto
A Sammir je, znate, otkrio viski.
Oprostio sam mu dvaput i triput,
Ma stoput sam ja mu oprostio sve.
Vraćao on se ponekad u formu
Ali konstantno, nikad, o ne.
Plesao on je tu predivnu sambu,
Znaju to Helsinki i Malmö čak,
Ali je noću volio bambus,
S čašicom novčanik bio je lak.
Tuga je moja pregolema, ljudi,
Svoje ekstremitete dao bih ja
Samo da doživim osjet taj ludi
Kad Sammir pokaže da igrati zna.
Kao maslačke što pod vjetrom lete
Otpuši tu afričku obranu ti
Jer ovo je ljeto za tvoj ples, dijete,
Spodobo jedna, u srcu si mi.


[uredio veja - 18. lipnja 2014. u 01:46]