Ima jedna zanimljiva stvar koju ja primjećujem godinama kod naših trenera.. A to su nekakvi nikad isprobani eksperimenti u jako važnim tekmama...
Onako na brzinu mi pada ovo danas, pa Cico baca 4-4-2 sa Babićem na beku prvi put u mandatu protiv Australije, pa Bilić sa Pokrivačem na beku protiv Engleske, pa Pranja na desnom krilu protiv Grka doma, pa Barić stavlja Bjelicu na Euru, pa Štimac sa 3 otraga protiv Belgije doma i sa Radoševićem tamo (ma dobro njegov cijeli mandat je eksperiment

)... Bilo je sigurno još ali mi je mozak stao.. Kao da svi pokušavaju bit Ćiro i izmislit neku novu pizdariju i postat genijalci..u 99% slučajevu ispadaju baš suprotno
S obzirom da sam i navijač Dinama te traume postaju još dublje.. Od 3 otraga i Vide na zadnjem veznom protiv PSG-a, pa bezbrojna gledanja Ibaneza na beku, pa Kruno koji je isto predmet za istraživanje i još milijarda drugih stvari.. Ali vrh svih mogućih vrhova tamo negdje 2003. godine, derbi na Poljudu u proljeće, Dinamo ima priliku pobjedom se fino odlijepiti od Hajduka i praktički osigurati prvenstvo, a naš Ćiroslav mijenja sustav nakon cijele sezone iz 3-5-2 sa Mikićem na bočnom u 4-4-2 i stavlja Miku na beka i MARIJA JURIĆA na veznog.. mislim da je to onaj famozni derbi 4-1 sa valjda 3 gola iz slobodnjaka..
Jesam li veći kockar ja, koji sam prokockao vlastiti novac ili neki koji su prokockali svetinju, osmijeh djece i radost navijača?
Josip Kuže