Utakmica je bila u 4 ujutro po mom vremenu u Australiji. Gledao sam sam doma dok su zena i mala spavale. Usavrsio sam se ovo SP, a i prije u utakmicama Rijeke, tiho slavit golove. Nakon utakmice odlucio sam otici pjeske na posao, ima nekih 5km, u dresu dakako. Po putu mi ljudi cestitaju, daju thumbs-up, proslo je pokraj mene i nekoliko vidno pokislih Engleza. Talijan u kaficu mi ne naplacuje kavu. Svakih nekoliko minuta stizu cestitke na mobitel od Australaca, Iraca, Skota, Svedjana, Nijemaca, Talijana, itd. Na slusalicama pustio "Malo nas je al' nas ima" i krenule suze radosnice. Nadnaravno, neopisivo, jedinstveno, fenomenalno. Za 20, 50, 80 godina nitko se nece sjecati Mamica, Vrbanovica i slicnih. Ovaj uspjeh ostaje zauvijek. Hvala Vam za PONOS! E da, finale idem gledat u hrvatski klub.