Ponedjeljak sam već uzeo godišnji, nazad za Osijek i doma to slaviti pošteno. Nije ni u ZG loša proslava, ali sinoć ovi na trgu prestali u ponoć svirat a trg krcat 

nisi, kod mene se radi na obračunu za 6 mjeseci, danas šaljemo JOPPD od plaće, uglavnom veselo je 

pod pauzom idem doma i odspavat ću 15-ak minuta 

Ima nas još na poslu. Kvalitetno tupilo. 

kakav odmor, radi se, ima posla za puna 2 dana od prve do zadnje minute, subota će mi sjest ko budali šamar, i nama navijačima je potrebna rekuperacija

Ne želim se nikad probuditi iz ovog sna.

Kad je Trippier dao gol, ja sam znao da mi dajemo još 2. Neki predosjećaj, karma, praznovjerje...čak sam se ulovio jučer da u toku dana razmišljam - samo da mi ne damo prvi gol ko Šuker 1998.

Prijavljuje se još jedan s posla. Oči moje drage, izdržite nekako do 15 sati.

Kad smo pred 2 godine izgubili od Portugala dugo mi je trebalo da se oporavim jer sam smatrao da je propuštena povijesna prilika i s obzirom na ždrijeb i s obzirom na potentnost i spremu igrača da nešto naprave. Mislio sam da je to to, ali sad tek vidim da su planovi bili nešto drugačiji. Da se moralo vratiti na obljetnicu povijesne bronce i konačno je nadmašiti. Ne bih mijenjao finale Svjetskog prvenstva za Europsko. Nestvarno. Opojno. Plačem tek sada, sinoć sam još bio u šoku. Svi na doček! Ovo je najveći uspjeh hrvatskog sporta ikad. A ako nekim slučajem, što ne želim ni pisati jer se bojim zacoprati, mi u nedjelju dignemo, svi mogu prestat igrat, nitko nikad takav uspjeh neće nadmašit, već sada teško.

Prije 2 godine nas je zaustavio onaj neznalica na klupi. I tada smo trebali biti bar u polufinalu EP jer je Portugal bio zrel da izgubi. Ali evo, hvala Bogu, sve nam se vraća.