mene ova Hrvatska podsjeca nekako na Njemacku prije 4 godine. Njemacka je tada krenula sa visokih 4-0 protiv Portugala, pa jedva protiv Gane 2-2, pa nekako dobila Amere 1-0 i tek ako se ne varam u produzecima dobila Alzir 2-1 u osmini finala.

Francuska 1-0, pa ih onda krenulo protiv Brazila 7-1 u polufinalu i tek u produzecima Argentinu dobili 1-0.

Njemacka je tada cupala te pobjede protiv Amera i Alzira, ali sto je tada pridonjelo pobjedi i na kraju osvajanjem turnira je bio team spirit.

Oni su SVI DO JEDNOG disali za tu momcad. To sto im je sad falilo. A takav pristup igri sad ima Hrvatska. Svi ginu za jednog. Jedan Subasic hoda na jednoj nozi, vise izborniku mogu ja, ajd mijenjaj ako netko padne. Jedan Modric padne psihicki nakon onog jedanaesterca, dode Rakitic i kaze ajmo dobit sad za Luku. To je eto po meni barem ono sto je do sad prevagnulo, te sto ce biti kljuc pobjede u srijedu. Jer igramo svi za jednog, jedan za sve.

Englezi igraju dobar nogomet, ne zavaravam se ja da ce to biti setnja i kikiriki tekma, bit ce ostra, na zub, past ce 5 golova i nadam se da cemo pobijediti. Ali mi se svida nasa ekipa, svi zive za te tekme, to je onaj spirijus u ekipi koji nam je falio mnogo mnogo godina. Sad ga imamo i igramo sa 120%.

Taman na jednog nozi ako treba.

U temu tko je bolji od nasih, tko treba odmah igrat, a tko ne, hvala bogu ne odlucujem ja, neko Dalic. Covjek se slozit tih 11 ludih za Englesku i ovi ce dat sve od sebe. Taman Subasic dao gol od svog gola u 91. minuti.

Veselim se tekmi, ekipa Stuttgart je spremna, bilo nas je u subotu oko 7000 u gradu, pjevalo se do jutra. Pitam se samo ako dobijemo, kako cemo svi mi na posao u cetvrtak....valjda kao i Suba -jednog nogom :-)

Protiv Engleza treba igrati 3-5-2 (što igra Southgate), dakle čovjek na čovjeka, jer bi tu došla bolje do izražaja naše individualne prednosti. Tunis je u drugom poluvremenu sa tom formacijom potpuno uništio njihovu sjajnu igru iz prvog poluvremena, kad su Tunižani igrali u liniji. Problem je samo za tu formaciju lijevi bočni. Čini mi se da bi Perišić (koji mi je dužan za razbijeni stol u subotu) tu prodisao. Dobio bi puno više prostora za trk u čemu je najači, a i bolji je igrač od onog tripera. Problem je naravo i stanje Vrsaljka.

Ako je Vrsaljko out, nekako bih stavio Vidu na bok a Caletu na stopera, trebat ce nam skok protiv Kanea i Maguirea.

Reci mi ovako iskreno koliko si imao godina tada? Sve se danas moze isupat na youtube ako vec nisi dobro upratio tada. Znaci jamajka, amateri za koje je i danasnja panama brazil, jedva smo pobjedu iscupali, japan tekma u rangu ove zadnje dvije, samo smo tada imalo sukera koji je znao spremit loptu u mrezu, protiv rumunja smo bolji bili makar da nije bilo onog poklonjenog penala ko zna sta bi sve tu bilo. Njemacka oni cak i bolji dok im nije iskljucen igrac, protiv francuza li-la, protiv nizozemaca je ladic branio sve zivo i dan danas mi nije jasno kako smo ono uspili dobit. Nije da omalovazavam onaj uspjeh, ali pricas ko da smo protutnjali tim prvenstvom u najmanju ruku.

Ma Ćaleta je car! 

Realno, jedina vrhunska utakmica bila je ona protiv Njemačke, sve ostalo smo se mučili, tako da ljude sićanje poprilično vara. Nije ta generacija 98. bila ništa dominatnija od ove, dapače mislin da je upravo ova impresivnija, pogotovo ako pričamo o mentalnom dijelu i psihi.

ako je Vrsaljko out ja bi protiv engleza maksimalno zatvorio sve i krcao vezni red

4-1-4-1

Strinic-Car-Lovren-Vida/Corluka

-----------Badelj-----------------

Pivaric-Modric-Rakitic-Brozovic

------Rebic/Mandzukic----------

Ljevi bok sa dva beka je nes kaj smo imali 2012. protiv spanjolske (ok.. Pranjic nije bek, ali je za nas stalno igrao beka, osim u toj tekmi di su jedini put on i Strinic bili istovremeno na terenu).. i to je vjerojatno jedini put da nam je lijeva strana bila bedem.
Prebaci igru u sredinu... sve protivnicke ekipe nama uspjesno prusmjeravaju napade na ljevi bok.. a mi drugim ekipama jedva da mozemo nametnut neku za njih neugodnu igru.
Vrijeme da se malo poigra sa takcitkim rijesenjima.

Cijelo SP u Francuskoj sam bio u takvoj euforiji da sam mjesecima nakon toga bio uvjeren da smo igrali fenomenalno i žalio sam za "malim gubitkom koncentracije protiv Francuza". Kad sam kasnije na miru pogledao te naše utakmice, to više nisu bile iste one utakmice koje sam gledao za vrijeme SP-a. Netko ih je zamijenio utakmicama u kojima smo imali dosta sreće i provlačili se...bio sam u šoku.

Euforija je zajebana stvar i dokazano ubija mogućnost realnog zaključivanja