Za ovu fazu natjecanja - utakmica s neočekivano velikim brojem golova. Neutralci su uživali.
Argentinci zasluženo idu kući. Previše je tu limitiranih igrača, taktičkih pogrešaka, rupa u igri, ispadanja iz formacije, nesklada, nerazumijevanja, nepoštivanja...
Ne znam kakvo je djetinjstvo imao Otamendi i da li vuče kakve frustracije i psihološke posljedice, ali nikako ne mogu prihvatiti da se sportaš (nebitno, profesionalni ili amaterski.. ali ovo je još gore, pošto je lik profesionalac) može tako ponašati. Kamera je sve više, nema koja zemlja ne prenosi ovo natjecanje, gledaju te milijardi ljudi - i ti tako. Dno. Nula.
Dojma sam da itekako ima još lufta i rezerve u igri Francuza. Ali nikako da to vidimo, da nam pokažu. Stalno čekamo nešto.
Balog. Što reći? Žalosno, tužno, sramotno. I očekivano, dakako. Čovjek uopće *ne prati sport koji komentira, nepripremljen, ne zna pravila, ne prepoznaje igrače (samim time ih i vječito brka), ne vidi. Šteta, ali šta moš.
*tu i tamo nešto Champions League tokom tjedna i kad su natjecanja poput EP ili SP