Kladionice opce ne sugeriraju toliko siguran prolaz, cak ako sa "sigurno" mislimo "samo" na pobjedu u regularnom djelu (bez obzira da li mukama i tijesno). Za ono sto svi ocekivamo odn. barem zelimo, pobjeda Hrvatske u regularnom djelu, na Pinnacle imas relativno visokih 1,9 dok na pobjedu Danske ili nerijeseno imas kombiniranih 2,02 - dakle siguran prolaz Hrvatske, ako definiran kao pobjeda u regularnom djelu, je po trzistu skoro fifty-fifty-pitanje (52-48).

Naravno u neregularnom djelu su nam sanse opet vece nego Danskoj, tako da na nas prolaz nude "samo" 1,43 - dakle za igraca isplativo ako Hrvatska ide dalje u 70+% slucaja, sto opet nije ni toliko puno. Cak ako pretpostavimo value od 5% na Hrvatskoj (dakle da trziste malo precjenjuje Dansku), Danska ovo uzima u cak 1 od 4 slucaja (ili u 1 od 5 ako sugeriramo veci value na Hrvatskoj) - sto je po meni subjektivno gledano puno, gledajuci kvalitetu ekipe sa jedne i druge strane.

Ali to je sve normalno, kad se samo sjetim Nijemaca protiv Alzira 14e (2-1), o Talijanima da ne govorim (Australija itd.), pa svi se sjecamo finalista ili prvaka kako su se mucili u barem jednoj utakmici protiv outsidera. Moramo samo pobjediti, ne moramo gaziti i briljirati, samo da pukne taj cvor k.o.-faze i uloge favorita, meni je svejedno na koji nacin. Utakmica je posle ionako zaboravljena i ide se dalje...

Sto se tice statistika, nogomet je pretekao kosarku, tu se broji bas sve, gdje tko dodava kome i da li je lopta stigla, gdje tko puca po golu i s cime, nogom, glavom ili nekim drugim dijelom tjela, sve se broji samo sto mediji cesto prezentiraju puno toga sto nije interesantno a s druge strane sakriju sto bi bilo interesantno. Kod absolutnih statistika u defanzivnim aspektima su uvijek losije ekipe naprijed, iz jednostavnog razloga posto se cijelo vrijeme brane pa imaju vise blokova itd. Zato se defanzivne statistike uvijek moraju relativirati (na primjer po broju opcih napada protivnika ili dopustenih udaraca), sto mediji ne rade. No opet si u pravu, od dosad najjacih ekipa turnira u tom segmentu vodimo:

To bi se sad trebalo gledati u kontekstu opce dopustenih napada/udaraca, pa bi mozda bili i na vrhu.

Sto se blizi utakmica to sam nervozniji. Danci ce se od pocetka branit, svi iza lopte na svojih 40 metara od gola, cvrsti blok, i pokusavat na kontre polukontre i na prekide gdje imaju Eriksena i visoke skakace. Ako ih probijemo u prvih pola sata, pobjedit cemo, jer ce se oni morat otvorit a onda cemo ih rasturit na sirokom prostoru, a ako tekma bude nula nula do tamo neke 70' ili 80' minute, bit ce svega. 

a šta ako ih otvorimo u 82. minuti? i do kraja zabijemo još 2? 

stvarno ne razumijem ove izjave gdje se pokušava glumiti proroka s nekim tezama koje uopće nemaju temelje...

mi ćemo imati posjed, oni će imati blok i pokušati nas uhvatiti na krivoj nozi... može biti 4:0 za nas a može biti i 1:3 za njih... pitanje je dnevne forme, nepedvidljivog slijeda događaja, čovjeka koji sudi i i i... zato volimo nogomet jer i jedna Koreja može izbaciti Genschera i društvo

Tocno.

Najbolji je pristup zaboravit tekme u skupin,i kvale i 2016 itd. U nedjelju pocinje nova tekma i nadam se da Dalic 

moze igrace tako pripremit da se vesele tekmi, vesele velikoj sansi, da ude ekipa cvrsto, odlucno i prema njihovom

golu.

Samo vezelo

ne znam zasto se pise da se previse prostora daje psihi?

pa glava je jedini problem i opasnost zasto ne bi isli dalje, za igracki dio se ne bojim

kao da ne pratite sport (doduse neki i prate svake 4 godine), pa ne znate da su hr spottasi svjetski prvaci u chokeanju

od nogometasa, preko rukometasa do opjevanih cilica i kosarkasa

nevidjen talent, volja, upornost, rad, zelja, pa i sreca nikad nisu bili upitni, ali koci nas strah, respekt i mentalitet opcenito

stoga mi je jos neshvatljivije (ili kad vidim kakvi su nam vodeci sporttski djelatnici mozda i nije uopce) da nitko ne vidi da je psiholog najpotrebniji clan bilo koje nase ekipe ili momcadi. jednako bitan kao trener ili najbolji igrac

dzaba ti pripreme od sto dana, gostoljubivi domacini, odlicna forma, dokazivanje na treningu, kohezija tima i ohrabrujuce izjave tv kucama...

tuki moj je to vazno kad je li-la..najvise me cude izjave nekih forumasa koji pisu da su portugalske i turske epizode proslost jer sad je drugaciji trener, igraci bolji itd...

pa jeste li vidjeli na nekom primjeru da je drugacije? to su pretpostavke i osobne zelje

zalosno je sa se minusiraju ljudi koji upozoravaju na psiholoski aspekt tekme i koji samo znaju znacenje svevremenske latinske sententie o uciteljici zivota..

A kako ti znaš da naš team nema psihologa u svojim redovima? Što se pak Čilića tiče, pa njemu je žena psiholog i nije puno pomoglo dok nije sazrio, ali on je poseban slučaj.