Što se tiče igre, imali smo bolju igru nekih 7 minuta sve zajedno. I to u 2 minute između golova, i 5 minuta nakon jedanesterca. Sve ostalo katastrofalno.
Po mom mišljenju čista psihička blokada u kojoj ne znaju igrati u situaciji kad moraju pokazati da su bolji. U situaciji "sve ste sjebali, jadni ste, nemate šta izgubit, dajte sada sve od sebe" odlično reagiraju. Balkan. Nametanje bilo kakve uloge favorita našima ne odgovara ni na ovom prvenstvu, ni inače. Viđeno protiv Islanda i YZ puta u povijesti također.
Brozović i Strinić totalno van utakmice, prvi je poslao u bunar 20-ak lopti, Strinić se bojao ući u bilo što. Kad se cijela birtija to vidi i dere se da ih se vadi van, onda je vjerojatno očito i bilo izborniku pa ih je izvadio. Greške i problemi očiti toliko da su djeca koja su gledala utakmicu pravilno uočavala neke greške u igri, meni neobjašnjivo drugačije nego psihom.
Po meni je napravljena greška s pričama o utakmici generacije, strašan pritisak je to, vidjelo se iz igre, naši kao da nisu htjeli igrati, nego doći u gol iz posjeda Vide ili Brozovića 30ak metara od našeg gola. Kad su "zasrali" i prepustili se onom što znaju, bez previše razmišljanja odmah je izgledalo dobro.
Rebić najbolji igrač, taj ne razmišlja puno o ičemu, a kamo li o kakvim pritiscima, utakmicama generacije i slično. Ispravan pristup za nogometaša. Za Subašića uplatiti misu. Vratila nam se sreća za Tursku, s 10 godina kamata.