ova generacija je dovoljno talentirana i nakrcana igracima koji znaju igrat nogomet, da joj neko bajno vodjenje ni ne treba

Dalic je space shuttle za sve nase izbornike, osim MĆB i Slavena...ne zato sto je genijalan takticar, nego zato sto je uspio stvoriti dobru klimu i dovesti momcadski duh na jako visok nivo...to nam je jako trebalo zadnjih godina u reprezentaciji...

Dalic klub bolji od zagrebackog Dinama moze vodit samo na FM-u, kao sto je to mogao i Ciro, dok jedan Niko Kovac vodi Bayern...medjutim, kad su repstacije iz ovdasnjeg podneblja u pitanju, ocigledno covjek posjeduje ono sto nam fali za uspjeh

Naravno, ne bi bilo na odmet imati izbornika koji ce do 50. minute percipirati uneredjivanje i pacificiranje naseg veznog reda, koje je izmjenom na polcasu sinoc napravio iskusni Haareide i povuci kontramjere...valjda ovaj Skot sto snima s vrha stadiona to sve prati....

Sukus svega od sinoc- Hrvatska je juce pobijedila jer je bila-bolja...

nije pokazala nista specijalno, niti je bila (vidno) bolja od Danske u regularnom dijelu i produzetku (makar, Danci su osim gola stvorili 1.5 sansu, dakle nista specijalno)....ali, bila je bolja u odlucnom segmentu utakmice, s najboljim performansom nekog vratara na SP u povijesti raspucavanja (3 penala je skinuo jos samo Ricardo 2006)...jucer je odlucio Subasic, prekjucer Modric, prije tog Mandzukic... 

Odluka velikih momcadi je da pobjedjuju i kad ne igraju dobro...a to se desava samo ako jedan ili dva pojedinca, unatoc losoj momcadskoj igri, zabiju suerte protivnickim ambicijama....e, juce je Suba razbio Dance, i da je Rakitic fulao, obranio bi jos i jos i jos jer su dolazili sve losiji pucaci....

Netko je spomenio ovdje ili u drugoj temi da mu izgleda da je igračima veći dio utakmice bilo -samo da nas ne iskontriraju-. To je po meni cijelo objašnjenje za našu igru.

I sad ću se malo osvrnuti i na Dalića kritički. Znam da će se neki sada zgražati. Ali uz sve dobro što je nedvojbeno napravio treba zamjetiti i druge stvari. 

Konstantno apostrofiranje faktora sreće prije ove tekme je bilo pretjerano. Pogotovo ako toliko vjeruje igračima kao što govori. Vidljivo je bilo nakon onoga monologa na presici o sebi i kako se lomi i kako mu je teško i šta ja znam, da ga je malo prebacilo i time je nesigurnost prenjeo na igrače. 

Tako se slagala i taktika s prvim ciljem da nas ne iskontriraju, a kao naše šanse će doći. 

Takav stav i takva igra rezultira situacijama da vezni red reala, barcelone i intera radije traži duge dijagonalne lopte nego igra. U tom smislu me jučerašnja igra podsjetila na tekme pod vodstvom Nike Kovača. 

Tanka je granica između opreza i straha. Meni se čini da su izbornik i igrači ipak prešli tu granicu u ovoj tekmi.

Al ajde, možda im je trebalo i da na ovaj način jednom dobio tekmu. 

Sad ste to odradili i za dalje molim manje priče o sreći, utakmicma istine i ostale patetike nego igrat nogomet onako kako znamo, kako odgovora našem mentalitetu uz maksimalni oprez-ne strah.

Zbilja sam fasciniran fenomenom Ćire Blaževića. Zar se nitko ne sjeća kakvi su igrači u to doba igrali iz Hrvatske, koji je roster imao na raspolaganju, koga je zvao u repku i kako je ponižavao Žutog i time umanjivao hrvatske šanse? Pa Hrvatska bi s bilo kojim drugim trenerom (Ivićem) 1998. bila prvak svijeta, ali je na kraju bila treća usprkos Ćiri. Što je Ćiro postigao u svojoj karijeri osim bronce u fazi poslije?

ma psiha igra jako veliku ulogu i to se podcjenjuje.

evo sada kao imamo lak put do finala... krivo razmisljanje.

napravili smo vise nego sto smo zadnjih 20 godina, i treba uzivati i igrati nogomet pa sta bude. bez straha protiv rusije.

mi sada moramo pokazati muda, zelju za pobjedom. to mora biti motiv, a ne strah od poraza.

koje igrace? ekipa je sjedila po klupama po starom kontinetu. krpali se na pozicijama itd. nije bilo igraca poput rakete i modrica koji u top klubovima igraju svaku tekmu.

suker je vec tada bio na klupi reala vise nego sto je igrao.

i pogledaj malo koje ekipe su vec kod kuce. i kakve igrace oni imaju. to da ciro nije bio trener... bio je. pa kovac je na sp imao najbolju hrvatsku koja je ikada istrcala na travnjak i opet su nas meksikanci naguzili.

ciro je 96 sjebo sve sa kurcenjem  i b ekipom. ali dvije godine kasnije je napravio posao. tko to nevidi i neprizna nevidi da ima nacija koji imaju puno bolji kadar pa ni nedocu na sp a kamoli do treceg mjesta.

Joj daj ne seri, ali baš NE SERI. 

Graba - molim kulturnije

LukaM10 - ?????

I ne razumijem tu famu oko Prosinečkog, čovjeka koji nakon Zvezde nije igrao nogomet na nekakvoj vrhunskoj razini (fizički poprilično zapušten, ali je i dalje imao potez).

Ćiri je to jednostavno bila dilema, želim li jednodimenzionalnog Prosinečkog ili Asanovića, igrača koji igra u oba smjera, njegova odluka je u većini slučajeva išla u smjeru kompletnijeg igrača (a Boban je bio desetka).