izbacili smo najboljeg igraca na svijetu, i vjerovatno svih vremena, gospodina messija.. zapravo ispratili sa 3:0 i gurnilih ih prema francuzima sto je za njih znacio kraj
maknili smo nenormalno fizicki spremne ruse, koji su kao domacin bili tvrd orah. stim da i dance nesmijemo zaboraviti.
rjesili smo se engleza koji su izmislili nogomet, imaju kult reprezentacije i stvarno zive nogomet na svakom koraku.
i kao slag na torti stize nam mocna francuska. dobri igraci, dobra ekipa, dobar trener, sve je za njih do sada proslo planirano..
i evo nas, sada stojimo pred njima, bez imalo straha i respekta, jedva cekamo da i ta utakmica krene.
na njima pritisak jer nije isto finale izgubiti protiv engleske, argentine, njemacke, pa i tog portugala, brazila i spanjolske. to su velike nacije, nacije koje imaju ime i od kojih se rezultat ocekuje. od nas nitko nije ocekivao nista osim nas samih. mi smo znali da igramo nogomet dobar na turnirima, da imamo igrace. sada to svi znaju. cjeli svijet zna da se mozemo nositi sa svima.
i nositi cemo se i sa francuzima. oni ce pred utakmicu biti jos veci favorit. oni ce imati od svih strucnjaka na svijetu prednost, analizirati ce nase mane i doci do zakljucka da nemamo previse sanse.
ali mi smo u finalu. mi smo mala hrvatska koja ce se na terenu cini tako velika i mocna, tako motivirana i jaka da ce se cjeli svijet i dalje pitati kako je to moguce.
ovaj cjeli scenariji ce biti nadahnuce svim ljudima, sportasima i radnicima, da vjeruju i da rade za svoje snove. ovo je sport koji je prerastao u vise od sporta. ovo je najljepsa bajka i jedino sam tuzan za klince koji nisu svjesni sta se ovdje dogada. ali s druge strane, pricati cemo im mi. ako treba svaki dan, s ponosom i istim osjecajima koje imamo sada.
san koji traje, iz kojega se necemo vise probuditi.