Prije nego je svjetsko pocinjalo, smatra sam da imamo veliku sansu da odemo daleko. Ali sad kad smo tu, ne virujen, jednostavno je nestvarno. Iskreno cu priznat da me nije puno bilo briga na pocetku. Iskreno cu i rec da mi nije (bilo) drago sta je kapetan neko cije je ime toliko oskvrnjeno. Nisan jedan od onih sta navijaju protiv, iako i takve mogu donekle razumit (barem se trudim). Bia san na pocetku jednostavno ravnodusan, tek su me kupili sa videima koji su dolazili van terena. Sisanje Kovacica, pivanja, Vrsaljko sa bilin zvucnikon na ramenu s kojin vjerojatno spava, Mladen Grdovic...sve to i dobra igra me, pomalo, skroz uvuklo u ovu euforiju.
Kako je Ivanisevic neki dan reka, "cudna smo mi nacija, pozitivna, malo morgen". Bia san premlad kad je Goran uzea Wimbledon pa se i ne sican toga bas. Nisan bia ziv dok je Drazen igra. Svako malo trazin njihova imena na youtubeu. Godinama se razocaravan s nasim sportom, primarno kosarkom i nogometom jer su mi to ipak najdrazi sportovi, i zalim sta nisan dozivia najvece trenutke naseg sporta. A evo, sad dozivljavan najvece od svih tih trenutaka. I da, cudna smo mi nacija, i svako od nas je dozivia svakakva sranja ziveci u ovoj naciji. I nek je kruha i igara, neka vrijedi ona Orwellova "Films,football,beer, and above all, gambling filled up the horizon of their minds. To keep them in control was not difficult..."
Iskreno, je*e me se kako sociolozi gledaju na nogomet, ni ocemo li se svi vratit svojim "bijednim" zivotima za par dana, nije me briga ni sta cu past ispit prekosutra ni kako cu platit godinu, ni di cu konobarit ostatak lita. Sve je nebitno trenutno
Nikad, ali nikad u svome zivotu nisan vidia toliko srece na licima ljudi oko sebe. Od dice, do odraslih, do ljudi za koje znan kakve su strahote prozivljavali.To je nesto neopisivo, nesto sta ne mogu nikakvi novci kupiti
Sve na svitu je ionako sporedno, a kako znamo, nogomet je najvaznija sporedna stvar na svitu