Sad par riječi o finalu, a za sumiranje sveg ostaloga već sam i predosada, film i knjige. Ali o kompletnoj priči, ne samo turniru.
- Ka i u većini utakmica, nisam zadovoljan u potpunosti izborom kadrovski prvih 11 pa ni fromacijom , a ni strategijom u ovoj utakmici di smo iako dominirali posjedom, ritmom pa i kontrolom, išli njima na mlin i realno iako smo skuvali apr opasnosti pred 16 m , nismo stvorili pravu šansu, a oni su jako moćni u skoku i nije da ih se baš probija po krilima, pogotovo lijevo di Matuidi strašo pomaže, a i pošto je Luka ordinirao poludesno, Knate i cijela defanzivna organizacija kod njih išla je u tu stranu osim Pogbe koji je imao zadaću pritiskat Raketu. Giroud je vjerojatno najbolji defanzivni špic, nitko ne vidi koliki on obum posla obavi u svakoj sekvenci, od gradnje igre do otvaranja prostora i defanzive, bilo pressingom (rjeđe) ili u zonskom pokrivanju. Nije zabio gola, al odradio je fantastičan turnir.
No dobro, stvarno nsimo imali zrno sriće kolikogod smo kroz turnir(mada treba naglasti da nas NITKO niej nadigrao, štoviše) imali dosta sreće i s penalima i s brzim povratkom, te smo eto posugali prvi gol/autogol nevjerojatnim spletom od gubljenja lopte do vjerojatno nepostojećeg faula i rubnog zaleđa. Eh da, Suba je i to mogao vadit apsolutno. Nije krivac, ali... I onda ponovno, 4.put poravnavamo u KO fazi. ČUDOOO!!! I to fenomenalnom akcijom, na "francuski", i kakva završncia i priprema i varka i šutina Periše! Bombon. I jbg, onda je usrao.
A kolikogod je njega pogodilo prešavši preko jel Kante bio, ne znam, tako s drruge strane nije pogodila Girouda nego Pavarda ono kad je Umtiti oboren. Ha, takav je život, nekad uđe, nekad ne, tebi da, njemu ne itd.
E, onda ssmo u 2.poluvrijeme izašli preriskantno i osim Rebićeve dobre prigode ništa,m ubili nas šta je bilo za očekivati ako izađemo ovako visoko, a oni budu aktivno zaintersirani za tranziciju. Al opet, nije da treba kriviti ni igrače, a ni izbornika, iša je napadački, srčano, vidjeli smo da ih možemo, ali nije upalilo.
I baš mi je drago da je Mandžo na onaj način zabio, ova utakmica presjek je njegove karijere. Od autogola kao početnog otvaranja do šlaga i doduše nebitnog počasnog zgodikta ispostavilo se, al gola velike nade, trenutka i slike i prilike jednog osporavanog šampiona iza koga će zauvijek govoriti i ta statistika, a i video prizori. SVATKO bi poželio ovakvog igrača, a vjerujem i čovjeka!
Šta se tiče suđenja, ne bi trebalo osipat paljbu. I tu se ponavljam, to su amaterčine koje ruše vrijednost sporta. Da smo izbacili loptu nakon ubačaja simualtora Antoinea, ko bi se tog sjeća ? Isto tako, nije suđena kornerčina za nas, al s druge strane on ne bi sudio penal i to rezolutno, i nitko od pomoćnika mu nije dojavia drukčije. Pa onda njima pustio prednost, izgubili loptu, mi zaprijetili nakon tog, da smo zabili, i to bi bio "neregularan " gol. Onda nije dodijelio kartone jednima i drugima za bezobrazlu,, oštre startove, kršenje fair-playa itd. do unedogled. Ljudi ne znaju i gotovo.
A i sam finish prvenstva bio je neviđeni show. Od Smitha, pa onaj genijalni Ronaldinho i cila koreografija, Lahm i manekenka, upad u teren, pisma koja se orila od naših pa ulet u teren feministkinja, i za kraj potop i dolje Putin/Kolinda/Macron i samo ljubav.
Ovo je bilo kvalitetno, jaaaako lijepo i bogato u svakom pogledu.