poslije polufinala, rekao sam da mi je svejedno, da je ogromna stvar već napravljena...ali sad, 20 i kusur sati pred utakmicu, ne znam što ću od sebe, hoću ići negdje i opiti se??? da legnem u krevet i pokrijem se plahtom po glavi??? frče me već sad, a kamoli sutra.

Prijavio sam se samo da izbacim iz sebe nešto.Ljudi moji pa mi smo prije negdje godinu i 3 mjeseca izgubili 3-0 od Estonije a sada igramo finale svjetskog prvenstva!!! Ma kako god završi sutra dečkima kapa do poda za nevjerojatan uspjeh!

Evo gledam sada na HRT2 emisiju o Vatrenima '98 i mislim si "kako je to jeben rezultat bio". U sljedećem trenutku se osvijestim i skužim da smo upravo nadmašili ono što smo vjerovali da nikada nećemo uspjeti.

Gledaš Bobana, Šukera, Jarnija, Bilića, Aljošu, Prosinečkog i još njih par koji su govorili u emisiji i dan danas osjetiš tu njihovu tugu zbog propuštene prilike za igrati finale. I onda opet ista priča. Sjetim se da će sutra sve stati u ovom čudu od zemlje i da imamo jedinstvenu priliku biti prvaci svijeta u nogometu. Nevjerojatno. 

Mislim da ćemo svi biti svjesni za tek mjesec dana, a pogotovo za par godina, toga što se događa u ovim trenucima. Slušao sam BBC-ev podcast u kojemu je jedan govornik, kojemu je ujedno majka Hrvatica, rekao da očekuje da će sve eksplodirati u "toj zemlji u obliku bumeranga. Dolazim tamo za tjedan dana i strah me hoće li sve biti na mjestu ako Hrvatska postane prvak svijeta". 

Malo sam se raspisao, a moram dovršiti članak za jedan filozofski časopis. Rok je sutra u ponoć, a jednostavno se ne mogu natjerati to sve izgurati do kraja. Milijun puta sam si prije prvenstva rekao da se neću živcirati jer to nema smisla, a sad si ne mogu pomoći. Jebiga. Sjećam se kad sam išao gledati prvu utakmicu s Nigerijom gore na Opatovinu kako je sve gorilo od Trga pa prema gore kako se penješ uz Dolac. I tad si mislim: "Što bi tek bilo da igramo u finalu. A tek da osvojimo?". Ali sam se sjetio Turske i Portugala i Španjolske 2012. i samo odmahnuo glavom da je to nemoguće.

Čini se da je sad ipak moguće i nadam se, zapravo, čvrsto vjerujem da ćemo za dvadeset i četiri sada biti svjetski prvaci i da ćemo se svi možda sresti negdje u glavu i nazdraviti si. Kako vrijeme, ljudi moji.

Nemam pojma jel ovaj post ima smisla, ionako ne pišem previše ovdje, ali eto, neka ostane negdje zapisano. :)

Nikad veci ponos i nikad vece iscekivanje Nista od spavanja koliko god se trudio "uhvatit" koji sat Pa sto je ovo ljudi moji???? Ma ne mogu ni zamislit sto ce to bit ako (kad) "Boginja" sleti u Domovinu (osim sto cemo si "priheftat" zvijezdicu iznad grba )

Sati polako prolaze to finala, kad ce vise?

Sve se konacno poklopilo kod i za nas. Zdrijeb, trener, igraci, ono malo srece bez koje ne ide. Sto se blizi tekma

sve bolji je osjecaj kod mene. Koliko puta mozemo biti oni koji prvi vade loptu iz mreze? Francusi ce pokusat zatvorit

Modrica. Kad se malo razmisli, pa dobro, ali da li moze oni bas sve nase zatvorit? Da li moze Pavard cjelu tekmu

blockirat Perisica, da li moze Varan zatvorit Mandzu koji je i zabio Realu vise nego jedan put, Hernandez Rebica, pa imamo i Raketu i sta nije Brozovica na redu da zabije ili Lovren? Sigurno, Francusi ce pokusat izigrat brzinu Griezmanna i Mpappaa.

Ali je li Hrvatska repka tako naivna kao Argentina? Treba igrat pametno, sto nas je dovelo u finale i pogotovo ne primiti

gol barem pola sata da se budi nervosa kod njih. Naravno, jos bolji bi bilo povesti. Vjerujem da je Dalic kao obicno uoci njihove mane i momcad sjajno pripremio.  Uff, svudi stvarno nerealno i ludo. Hrvatska igra sutra za naslov prvaka svijeta i ima realnu sansu dobit.

Ljudi ja sam isto vec nekoliko dana ( od polufinala) van sebe. Nakon slavja i pijanstva sad o nicem drugom ne razmisljam osim o tome dal je moguce da cemo imati toliko srece da postanemo prvaci. Nesto nevjerojatno. Od polufinala sam sa zenom u svadji ( nije razumjela da sam imal potrebu otic u bertiju sa prijateljem na proslavu finala). U meni se stalno mjesaju emocije kak bude to ako pobjedimo, i ujedno strah ako izgubimo. Pomozi nam dragi Bože da preživimo sutrašnji dan i da pobijedimo 

momak (navijač liverpoola) stavio snimak di se posrao na sve one koji se žele posrati na lovrena.
englez kaže da je stavio engleze u mali džep u polufinalu.