trenerski power ranking, neobjektivno i pristrano:
IRAN - Carlos Manuel Brito Leal Quieroz (66) - rođeni Mozambikanac, kao igrač bio golman u Mozambiku. Trenerski wunderkind koji je s Portugalcima osvojio dva juniorska SP. Pomoćnik Fergusonu u ManU. Toliko dobar da ga je uzeo Real kao glavnog trenera. Epizoda na Bernabeuu je bila kratkog vijeka, pa se vratio u Manchester. Dva kratka boravka na klupi Portugala, a od 2011 u Iranu. S obzirom na to koliko ga svi drugi treneri cijene, nikad nije ostvario potencijal što se tiče samostalnog vođenja ekipe
MAROKO - Herve Renard (50) - svjetski putnik. Trenirao u Kini, Vijetnamu, Engleskoj, Francuskoj, dok ga Claude Le Roy nije doveo kao pomoćnika na klupi Gane. U Africi je pronašao sebe. Bio dakle u Gani, Zambiji, Alžiru, Obali i Maroku. U međuvremenu imao dva kratka i neuspješna angažmana u Francuskoj. Prvak Afrike sa Zambijom i Obalom
PORTUGAL - Fernando Manuel Fernandez da Costa Santos (64) - počeo tipično, kako to u Portugalu ide: prvo mali klub, pa te uzme netko od velikih. U njegovom slučaju je to bio Porto. Onda su ga pozvali Grci, pa je tamo bio u AEK-u, Panathinaikosu, opet AEK-u i PAOK-u. Dva puta se vratio kući, ali bez uspjeha. Kao već polu-Grk, bio je logičan izbor kao nasljednik Rehhagela na klupi Grčke. Zadržao je kontinuitet nastupa na velikim turnirima, čuvajući identitet grčke igre I onda ga je uzeo Portugal i s njima je osvojio EP. Čudo od trenera
ŠPANJOLSKA - Julen Lopetegui Argote (52) - kao igrač golman s neuspješnim epizodama u Realu i Barci. Tek je na golu Raya Vallecana stekao status prvotimca. Kao trener počeo u španjolskim U-nešto reprezentacijama, osvojivši dva Eura. Pravi posao našao u Portu i tamo se nije baš snašao. I onda je osvanuo na klupi Španjolske. Danas je osvanuo na klupi Reala. Očito nešto vide u njemu. Ja ne kužim što, osim da lik ima jebeno jake veze
Ranking:
1. Santos
2. Quieroz & Lopetegui
4. Renard
[uredio ian wright - 13. lipnja 2018. u 11:53]