Sjecam se muke Nijemaca protiv Ghane (2-2) u grupi i protiv Alzira u 1/8-finalu (2-1 sa golom u 119. minuti). Da, to je bio zadnji SP gdje su Portugalu dali 4 a Brazilu 7 te jos pobjedili Francusku i Argentinu i uzeli titulu. Ne mozes sve odigrati vrhunski.
Sto mene smeta je da mi zakazamo u odlucujucim utakmicama kao sto gubimo bodove na glup i nepotreban nacin, letargija, mentalna nezrelost, nedostatak hladnokrvnosti, pristup. Pristup jucer nije bio dobar na pocetku. Prvih 20 minuta su Rakitic ili Modric znali biti na lopti, kretati se rekreacijski, cak su stajali sa loptom, dok se istovremeno niko nebi nudio u otvorenim prostorima. A zapravo bi svi do jednoga morali pokazati onu zelju i pokretnost od pocetka koju je samo Rebic pokazao, te moram priznati donekle i Mandzukic. Cak je Oli Kahn to rekao u pauzi, "gol nije nezasluzen, ali Hrvatima fali spremnost za trcanjem, tempo, nesto su nekako lijeni". Nijemcu to neide u glavu zasto ne zelis dati 110% a igra se SP, jos ono kao zadnja sansa generacije. Nasima je nekako u glavi da kad je Nigerija ili Island to ne mora biti 110%, dovoljno je 80-90. Kao i u kvalama i neznam koliko smo relegacija zbog toga vidli ili bili za dom spremni nakon grupne faze. Kad vidim da igrac nakon 30 minuta jos dise kroz nos, ma ja neznam. Ne kuzim sto sprijeci nekoga igrati od pocetka 110% da u 70-oj ne moras loviti rezultat, jucer je bilo dosta srece sto je ok, imali smo toliko nesrece uvijek, ali zasto sreci prepustiti sudbinu, kad je mozes uzeti u svoje ruke. Auto-gol i poklon glupog nigerijskog igraca koji se hrva u 16ercu, to jednostavno ne moze biti dosta. Nebi rekao nista da je pristup bio korektan od prve minute, ali nije bio. Nije Kahn fantazirao a ne kuzim kako u zadnjoj sansi generacije mozes pokazati onakav pristup da ti Oli Kahn u penziji iz studija prepoznaje nedostatak zelje.
Bilo je nekoliko scena gdje se to vidlo: vodimo samo 1-0 nakon 2/3 utakmice, sto je pre malo posto jedan gol uvijek nekako mozes dobiti (protiv Ceske smo bili dominantniji pa ni 2-0 nije bilo dosta) - i ide izmjena. I onda Kramaric hoda u slow-motionu 50 metara do out-linije ko da vodimo 3-0 u 89. minuti, pa mislim wtf!? Gdje je tu zelja!? Isto kao kad Subasic dobije loptu i umjesto da odmah kau Neuer u najboljim danima trazi kome odmah za protunapad dodati ili baciti loptu dok se Nigerija nije poslozila, umjesto da Modric i Rakitic trce u prazno da se nude, Subasic celebrira ispucavanje (sto je ionako najgluplje sto mozes raditi u modernom nogometu) sto traje cijelu minutu opet ko da vodimo 3-0 u 89. minuti. I onda ta duga lopta na rubu njihove trecine glavom presecena od Nigerijanca u noge nigerijskog igraca. I cemu sad skoro 2 potrosene minute a vodimo samo sa jednim golom? Pa ako sa centralnim veznjacima Reala, Barce i Intera nisi u stanju loptu prijenositi na rub njihove trecine brzo i sa sansom od 70-30 nego ides na trosenje vrijeme sa celebracijom depresije i 50/50-sansom, dodje mi da TV razbijem. Rebic je jedini, koji je trcao i bez lopte ko lud, nudio se svugdje, znao krenuti ko da ga osa piknula samo tako u neki smjer a lopta 50 metara od njega, i jos par igraca tu i tam. Sve se to donekle promjenilo nakon gola. Neznam cemu im treba gol za samouvjerenje.
Dosad nemamo nista vise nego na SP 14, pobjeda protiv africke ekipe u grupi. Sjecam se koliko smo nakon Kameruna bili uvjereni prije Meksika. Ne vidim nigdje razlike osim u redosljedu utakmica. S tim pristupom ce Argentinci nakon pola sata voditi 3-0 a Islandjane u zadnjoj nece ni malo interesirati da nasi igraci igraju za Real, Barcu i Juve jer ce nas razbiti sirovom zeljom.
Kvalitet igraca nije problem, problem je mentalitet trenera i igraca, nadam se da ce to ovaj put svima biti jasno prije a ne opet posle sa "ova generacija je mogla vise".
[uredio C. F. Gauss - 17. lipnja 2018. u 15:08]
