ovo je utakmica koje će se svi sjećati, isto kao one iz Lyona prije 20 godina. Isto je bilo 3:0
ovo je baš bila utakmica po mojem guštu, onakva kakve volim gledat: oštra, muška, prljava, agresivna, rat na travnjaku. Falili su samo crveni kartoni. Na prošlom prvenstvu mi je najbolja utakmica bila Italija-Urugvaj, isto rat na terenu, Suarez grize itd, sve znate. E. to su utakmice koje ću pamtit dok sam živ
nakon recimo 10. minute sam bio potpuno miran, siguran da ovo možemo izgubit samo nekakvim kiksom ili slobodnjakom s 30 metara. Uopće nisam bio zabrinut. Sve je štimalo, i obrana i napad, presing i visoka koncentracija cijelo vrijeme. Samo se čekalo kad ćemo ih načet. Ili kad će Rebić dobit crveni
Gdjessi se uopće nije vidio, ali to je njihov problem. Pisao sam na temi engleske lige kako je Otamendi smeće od igrača i čovjeka, pa su me izminusirali i napali Pepoljupci jer on zna. Zna kurac moj, kad će mu on biti stup obrane već treću sezonu. Higuain se nije vidio, Dybala se nije vidio, Aguero se nije vidio. Malo ekipa može takve majstore potpuno izbrisat s terena. Argentina je daleko od loše ekipe i imaju sasvim dobrog trenera, ali očito da tamo nešto jako ne štima. Ne štima naravno Gdjessi. I prije prvenstva sam rekao da bi im bilo lakše bez njega u ekipi i da bi bili bolji. Njegova vječno namrštena pojava nije nešto što ćeš s radošću gledat svaki dan 15 dana priprema + 20 dana na prvenstvu
uvjeren sam da Island neće sutra tući Nigeriju jer će se naći oči u oči s jako sličnom ekipom fizikalaca koje moraju napasti, a ne da se bunkeriraju kao što inače igraju. To bi značilo da imamo osigurano prvo mjesto i da se s Islandom bezbrižno mogu poigrati rezervisti
a treneri neka proučavaju Dance, imaju 10 dana. Bila bi svjetska tragedija odigrat turnir u kojem pregaziš Argentinu, pa ispadneš od blijedih Danaca
[uredio ian wright - 22. lipnja 2018. u 02:32]