Mađari u teškom ultras điru, ko da su zalutali u krivi film. Došli se nadglasavat sa zajebanom torcidom, a ono tamo narod pjeva "ne dirajte mi ravnicu".
Ovo o "najboljoj atmosferi u povijesti našeg nogometa" je ogromni proser, ali to je i za očekivat. Mislim da je ovo model idealnog navijanja kakvo želi hns, a i sve krovne nogometne organizacije. Žene, djeca, obitelji, narodno veselje. Pjevaju se samo popularne pjesme, Škoro, Hercegovina, mi smo garda hrvatska. Jedino što je bilo jako je u boj i na početku dalmacijo. Na mađarsko navijanje (koje je isto brzvezno i repetitivno) odgovara se zvižducima jer tako obični kulturni navijači tretiraju primitivce i bedake koji se nazivaju ultrasima. Teški moderni nogomet.