Ja sve transfere pratim,golove sve na telki gledam,tekme pogledam,njih 96 posto negdje,tražim po internetu sve nogometne stranice,kad sam na internetu svakih 10 minuta radim krug po svim stranicama da vidim jel ima šta novo....U mom društvu je to glavna tema kad smo samo mi dečki,bez nogometa ne bi mogo normalno živjet,obožavam ga,a nekad ga i mrzim kao prošle sezone kad je Hajduk bio u kurcu i Arsenal izgubio od šugave Barce

Nogomet pratim poprilično detaljno i često. Gledam sve što uspijem i što mogu. Pratim po tisku zbivanja o nogometu. I o našem domačem i o eurupskom i svjetskom nogometu također. Kad god je prilika i kad god sam u mogućnosti odem na neku tekmu okolo ili na Hajduk ili reprezentaciju. Moj strani klub je Juve i bio sam jednom na San Sirru kad se je igrao derbij Milan-Juve, i sigurno ću otići u Torino ili negdje di Juve igra još koji put! 

Kladionica isto tu ima kod mene značaj. Kladim se večinom na nogomet, na one najjače lige. Jer meni pri klađenju je glavni cilj - gušt i pračenje rezultata, a dobitak ako dođe - dođe!

Što se tiče igranja, uvijek sam znao baciti nogomet. No nakon što sam se nakon 7 godina prestao baviti košarkom, više sam počeo igrati nogomet. Ljeti imam svoju malonogometnu ekipu s kojom odigram koji turnir po ljeti. Sve radi druženja i da se malo istrčim, ne naravno radi nekih velikih postignuća.

To sve skupa znači da nogomet kod mene ima itekako velik značaj. Košarka je prva ljubav bila uvijek i ostala. No nogomet je tu najpopularniji i neizbježan. Tako da pasivno gledanje, klađenje i aktivno igranje - za mene predstavlja poseban gušt! 

Sto se tice igranja, kratko, dao bi desnu ruku da mogu igrati lopte svaki dan.... 

 Prije sam pratio sve. U ponedjeljak bih znao rezultate svih vecih liga, strijelce, sastave...  A sad me uglavnom samo hrvatska repka zanima.  Jedino je to sto mi donosi osmjeh na licu (kao protiv Engleza, jos uvijek me ta pobjeda nosi) i sto me sjebe do daske (ispadanje od Australije nisam sigurno prebolio mjesec dana).  Ostali nogomet? Jos ponekad pogledam neku utakmicu ali moram priznati nije vise isto.  Ne mogu se uziviti da gledam ligu prvaka citavu utakmicu.  Ono pogledam highlights i meni dosta.  Ostale lige (uglavnom petice) ako gledam tekmu, citam novine ili knjigu u isto vrijeme.  Atmosfera je bla osim u Argentini i njihovu ligu mi je jos drago pogledati.   

Sto se igranja tice, igram jos jednom tjedno ali i to je vise onako iz zajebancije i malo da se potrci vise nego iz neke strasti. 

Evo jednog interesantnog stava sa kojim se ja u većem delu slažem.

nekako mi izgleda na članak srpskog antona samovojske

Eh upravo to, čuj, ja sam se pronašao u ovom postu... Oni tu ljubav ne razumiju, a i zašto bi trebali, uostalom kaže Zorica Kondža lijepo: zar je voljeti grijeh?? Sjećam se da mi je stari u prvom osnovne dao novce za slovaricu, ja sam se vratio doma s nogometnom loptom (neka šrotex doduše)... To me je kod njih obilježilo za cijeli život, a meni ništa nije bilo jasno tada kao djetetu...