rema je napisao/la:
Neka vam crnčuge sestre obrade, pa onda komentirajte "crnac u hr reprezentaciji"....
Vidi cijeli citat
Crnci (tamnoputi) su igrali za hrvatsku reprezentaciju,a igrati ce ih vjerovatno jos, u Hrvatskoj vec desetljecima ima ljudi tamije boje koze, studirali, doselili se, zaposlili se, prizenili se, udali se... neki su se u domovinskom ratu borili u HV, a ako su mogli nositi pusku, onda mogu oni i njihova djecai igrati za Hrvatsku (ako imaju talenta za sport), neki se i nacionalno izjasnjavaju kao Hrvati (npr. caca Hrvat mater iz Senegala, ili obratno) - nedavno je bio dokumentarac o kcerki crnca iz Kenije, rezisera koji se ozenio za Hrvaticu, mala mu je garava ko opanak, ali kaze da je Hrvatica, i da ima dara recimo za odbojku sto ne bi igrala za nasu reprezentaciju, ili slucaj malog Levina Jurica, takodjer garavog, koji psuje ko Turcin kad mu neko kaze da nije Hrvat
Tamnoputi Zagorac je u Hrvatskoj vojsci od 1992

Jako sam sretna i ponosna zbog mojeg Robija, rekla nam je
Branka
Dratibi, majka Johnyja Roberta Dratibija, jedinog tamnoputog
djelatnika
HV-a koji je sudjelovao na proslavi dana Oružanih snaga. Posjetili smo
je u zagorskome mjestu Belec, gdje žive i Johnyjeva braća. Prema
njezinim riječima, kao mali nije pokazivao zanimanje za ratne igre,
najviše je volio ludovati na biciklu.
- Kad je rekao da ide u vojsku, nisam se uplašila, makar je bio rat. Pa
vidjeli ste kakav je to vojnik, a i jako je zgodan u uniformi. U
Bjelovaru, gdje radi, zasnovao je obitelj, ima lijepu i dobru ženu i dva
sina s kojima kad god stigne dolazi u Zagorje. U ova vremena je bitno
da je to dobar i siguran posao. Sretna sam zbog njega - ispričala nam je
gospođa Branka, kojoj su od ponosa oči zablistale na svaki spomen
Robertova imena. Posjetili smo i Robertova brata Adisona Petera,
poznatog zagorskog nogometaša i nogometnog suca, koji radi kao konobar.
- Nakon završene srednje škole, prije nego je dobio poziv, sam se 1992.
godine prijavio u vojsku. To me je fasciniralo, za mene je to bilo u tom
trenutku malo presmjelo, ali njemu je to bilo u krvi. Ja definitivno
nisam tip za vojsku, ne volim ratove, oružje pa ni obične tučnjave, a
mislim da nisam ni toliko hrabar, pa sam se čudio toj njegovoj odluci.
Brat se u vojsci odlično snašao, vidi se da je to bio pravi izbor.
Otac John, podrijetlom iz Ugande, studirao je u Zagrebu i priženio se u
Zagorje. Umro je od raka.
http://www.24sata.hr/news/tamnoputi-zagorac-je-od-1992-u-hrvatskoj-vojsci/119174/
[uredio Babangida - 12. listopada 2010. u 14:32]