Zatišje u Kustošiji i kod Ždralova takvo da se i semafori sami gase od dosade. Zimske pripreme prolaze u potpunoj tišini, kao da se klubovi pripremaju za natjecanje u meditaciji, a ne za borbu za rezultate. Transfer tržište? Čeka se. Ambicija? Na čekanju. Jedino je izgovor već spreman i fino zapakiran.
I sve to, naravno, uz količinu love od koje bi se u normalnim klubovima dizali projekti, a ovdje se dižu ramena. I ruku na srce, nije ni čudo s obzirom na količinu love koja se vrti. Kustošiji bi četvrta sezona u ovom rangu bila sportski ekvivalent srčanog udara bez hitne pomoći. To više ne bi bila stabilnost, nego kronično stanje.
A Ždralovi, s tolikom lovom su odavno trebali biti primjer kako se “mora”, a ne kako se “ne uspijeva”. Sedam godina... to više nije projekt, to je serijal s previše nastavaka i bez ikakvog raspleta. I najobičnija neznalica, s malo sreće i puno samopouzdanja, već bi se barem jednom spotaknula i upala u viši rang.