„Naša najbolja utakmica, šteta da nismo kapitalizirali igrača više zadnjih pola sata.“ – kratko i jasno od Želimira Mešnjaka, trenera Mladosti.
Predsjedniče, jesi ti stvarno pročitao ovo? Pretpostavljam da jesi.
Stvarno ste pokradeni? Ozbiljno? Opet ista priča. Svaki, ali baš svaki put kad ne uzmete tri boda, suci su prvi na optuženičkoj klupi. Nevjerojatna je ta “slučajnost”. Kad pobjeđujete – muk. Kad kiksate – odjednom teorije, ljutnja, ogorčenje, prozivanja.
Pola sata s igračem više i ne zabijete gol, ali kriv je sudac. Trener javno proglasi suca igračem utakmice, to više nije ironija, to je već alibi unaprijed pripremljen za svaki bod koji iscuri.
Možda bi bilo poštenije jednom reći: “Nismo zabili, nismo riješili utakmicu, nemamo igru.” Ali to je valjda teže nego upirati prstom.
[uredio Tsigalko - 01. ožujka 2026. u 14:36]