Zanimljivo je ponovno vidjeti Renata Lacića u glavnoj ulozi, ovaj put na utakmici Orijenta. Suđenje danas svakako nije bilo na razini, a Orijent ima itekako razloga biti nezadovoljan pojedinim odlukama. Ne bih ulazio u to je li riječ o lošem danu, lošem kriteriju ili nečemu trećem, ali ovakve sudačke predstave nikome ne trebaju.
A kad smo već kod Lacića, teško je ne sjetiti se i one medijski poznate priče u kojoj je prijavio predsjednika Dugog Sela zbog navodnog pokušaja podmićivanja. Veliki borac za poštenje i integritet, reklo bi se. Samo što se čovjek ponekad zapita gdje završava borba za ideale, a gdje počinju osobne ambicije.
U hrvatskom nogometu ionako ne nedostaje likova koji bi, čini se, za dolazak do prve lige prodali i rođenu mater, a istovremeno se rado predstavljaju kao posljednji bastioni poštenja. Naravno, svatko ima pravo graditi svoju karijeru, ali bilo bi lijepo da uz velike priče o moralu imamo i malo više kvalitete i uvjerljivosti na samom terenu.
Današnja predstava svakako nije bila reklama za hrvatsko suđenje. A o tome koliko vrijede nečije priče o poštenju, najbolje je ipak suditi po djelima.