Ivan Pudar, trener Mosora, nesumnjivo zaslužuje barem nominaciju, ako ne unaprijed i dodjeljivanje čuvenog Trofeja za fair-play što ga jedini sportski dnevnik u Hrvata zagrebačke Sportske novosti tradicionalno dodjeljuju za humani podvig i potez na sportskom polju. Nekad je to kad Hajduk pristane na odgodu utakmice makar Varteks nema opravdanja za kašnjenje, drugi put je to kad Nenad Bjelica sam plati autobus za gostovanje osječke Kohorte po Europi... Razne su prigode za sportsku "plavu vrpcu humanosti". Ovo je, uvjereni smo, baš takva nominacija.
Nekoć slavni vratar, a danas uspješni trener nogometaša Mosora iz Žrnovnice svojom hrabrom intervencijom doslovno je spasio život nogometašu Novalje Anti Moriću u nedjeljnom sudaru drugoligaškog derbija na otoku Pagu (Novalja - Mosor 0:0).
Naime, u jednom trenutku u skoku su se sudarili glavama mosoraš Tomić i nogometaš Novalje Morić: obojica su polegla po travi kao pokošeni, gromom ošinuti. I onda se čekalo kad će se pridignuti... Nisu se micali, pa se Tomić pomaknuo (prošao je s tri punta na glavi), ali je - ajme - Morić beživotno ležao.
Nikad neću zaboraviti te trenutke, sekunde su protjecale kao cijela vječnost - Pudar se još uvijek vidno trese dok nam prepričava događaj.
Zlosretni Morić je ležao na travi, a igrači obje momčadi oko njega su se počeli hvatati za glavu, vikati, urlikati, dozivati u pomoć, grozničavo tražiti medicinsko osoblje, zovu doktora...
Gdje su bili liječnici?
- Ha, puno me pitate, ne bih u to želio ulaziti, Druga liga je druga liga, recimo naš maser nije u biti maser, može te samo poprskati vodom po licu kad utrči u teren, a nismo vodili ni liječnika, ipak smo mi druga liga, ne znate vi s kakvim se sve problemima susrećem... Valjda je slično i s Novaljom... - priča Pudar.
Uglavnom, sekunde su protjecale, život je visio o koncu, a treneri po propisima ne smiju utrčavati u teren...
- Vidio sam da je vrag odnio šalu, da nema prave pomoći i ja sam utrčao da vidim što se zbiva. Kvragu i propisi, uleti i vidi što se zbiva! Momak je ležao u nesvijesti, zgrčene čeljusti, nije disao... Sjećam se iz igračkog iskustva takve scene, kad sam branio za Boavistu protiv Torina u Kupu UEFA, naš je igrač, Brandao, nastradao u sudaru s dvojicom i pao u nesvijest. Gledao sam te trenutke panike i vidio što su liječnici uradili... Satrali su igrača, on je udario glavom i ostao u istom položaju kao ovaj momak. Ostali su mi ti trenuci zauvijek u pameti, baš kao što ću se i sada ovog sjećati. Pudar je uzdahnuo:
- Nije bilo druge, razmaknuo sam ostale koji nisu znali šta da rade i prihvatio se posla.
Kao na tečaju hitne pomoći.
- Morao sam nesretniku na silu otvoriti usta, pomaknuti jezik, potaknuti ga da diše. Tražio sam škare, sa tupe strane, da nekako otvorim stisak zuba, bio je u grču, zubi spojeni, još me i refleksno ugrizao u nesvijesti. Nekako sam gurnuo prst, maknuo jezik, okrenuo momka na bok... zakašljao je, polako je prihvatio disanje... Da nije, morao bih praviti traheotomiju, ne znam kako bih to izveo sa škarama... Srećom, nije trebalo.
Pudar i trener i prva pomoć.
- U to su došla nosila, iznijeli su ga, ne znam što se u međuvremenu događalo, jesu li zvali naknadno kola hitne pomoći. Ja sam to uradio i sve je dobro završilo.
Dok priča usta su mu se osušila, kaže da ga i sad hvata panika, strese se.
- Momak me sinoć nazvao iz bolnice, zahvaljuje, ma neka si ti meni Moriću živ i zdrav, kažem ja! Zahvaljuje mi i moj Tomić, kako bi se nosio s tim da se štogod ružno dogodilo... Muči, dobro je, ne treba od toga sad pravit priču u nastavcima...
Ne treba, ali je potez vrijedan fair-playa i aplauza na otvorenoj sceni! Bravo Pudar!
svaka cast
