Svjetsko klupsko prvenstvo sa 32 ekipe bit će prilika da neki drugi navijači iskuse čar Mundijala.
Na Svjetskom klupskom prvenstvu neće biti hrvatskih, švedskih, irskih, škotskih, turskih, švicarskih itd. navijača (jer se nijedan klub ne može plasirati, ni blizu, iz takvih država - šta pokazuje da pokazatelj stanja nogometa u državi nije reprezentacija nego liga).
Europske velikane pratiti će zato indonezijski, malezijski, filipinski, indijski, kineski navijači (to je već tri milijarde ljudi).
Južnoamerikanci i Meksikanci su uvijek bili strastveni kad se radi o Svjetskom klupskom prvenstvu, pogledajte povijest Interkontinentalnog kupa, njima to nikad nije bilo revijalno.
Arapski, južnokorejski ili japanski klubovi imaju dovoljno navijača.
Arapski klubovi sa sjevera Afrike, tipa Al Ahly Kairo, Esperance de Tunis ili Wydad Casablanca imaju more navijača.
Amerikancima, Saudijcima i Kinezima će to biti prilika pokazati gdje su im lige.
Tako da Svjetsko prvenstvo neće biti zanimljivo jedino nama Hrvatima i sličnima, jer se tu ne možemo plasirati.
Također, na klupskom prvenstvu neće biti "klobučara" i familija, to će biti uglavnom ultrasi.
Meni se sviđa ideja, pogotovo u osmini finala 10 europskih, 4 južnoamerička velikana i 2 dobra iz Meksika, SAD, Australije, Afrike ili Azije.