Ja sam s malim zakašnjenjem pogledao malo bolje jednu našu utakmicu..
Teško je davati neke generalne zaključke i nalaziti uzorke, kao prvo jer se radi o momcima koji malo treniraju i igraju skupa, a kao drugo jer su to sve igrači koji se psihički, fizički, taktički i tehnički razvijaju. Zato je lakše dati neke pojedinačne ocjene i na taj način sakutirati nego stavljati u kontekst ekipu, ali ima par zanimljivih stvari.
Sve probleme i kritike je apsolutno lako shvatiti u ovakvim selekcijama.
Miličević i Čanađija zasad imaju najneodređenije role s tim da se Čanađija puno bolje prilagodio. O tome kako će reagirati danas ako budu igrali, dobrim dijelom će ovisiti kako ćemo izgledati.
Tu nam se javlja prvi problem, kada iznosimo loptu od golmana ili stopera. Bekovi ne nude širinu i nisu realne pas opcije, vjerojatno iz straha od gubitka lopte i kažnjavanja. Međutim, kada se oni ne ponude i stanu usko, samo skupe protivnička krila i Čanađija i Miličević ostanu odsiječeni, izvan igre.
Tako da se često takva akcija svede na trokut Šimunović, Datković i Mrzljak i traje dok jedan ne bude prinuđen ispucati dugu loptu. Sreća je što imamo Livaju, ali takve opcije treba izbjegavati i pribjegavati samo kao zadnjem rješenju.
Tako da im s često uloga u napadu svodi kao na neku Vidal-Marchisio shemu, gdje koriste malo duži posjed da završe u napadu- tako je Čanađija izborio penal. Jeidno što u samom procesu izgradnje napada ponekad brzamo i s loptom u veznom redu se ponašamo kao da trebamo osvajati jarde.
Tu se i Čanađija i Miličević jako troše i kako utakmica ide kraju događaju se što tehničke greške, što greške u pozicioniranju. To posebno ide Miličevića, koji nerijetko u obrani završi pritiskajući stopera- protiv ekipe koja zna iznijeti loptu to će biti opasno, jer ostavlja Mrzljaka i Čanađiju na prevelikom prostoru.
Livaju možemo i moramo bolje koristiti - i kao mantinelu kad se povuče pomoći sačuvati loptu, a posebno Rebić koji može utrčati u prostor koji se tada otvara. Manje biti vezan uz liniju pod svaku cijenu. Protiv Urugvaja je to dvaput napravio i oba puta bila je panika.
Jednom od ta dva puta veznjaci su se ponudili Livaji kao povratna opcija i pao je gol. Nije poanta najvještijeg ofanzivca ostaviti da napravi višak svaku akciju i to pokušava, to je samo nadogradnja njegovog talenta.
Tek kad mu stigne pomoć i ima opcija, on je još mnogo opasniji.
Mrzljak igra odličan nogomet, ali valja spomenuti da ima dobru podršku, posebno od stopera koji nerijetko i sami smanje prostor između sebe. Bekovi su defanzivno vrlo dobri- i u pomaganju stoperima i u pametnoj agresiji na loptu gdje ne ispadaju iz igre. To je općenito možda najbolje funkcionirajući mehanizam u igri, jer se odlično osjećaju i sa stoperima koji ih u pravilu odlično lateralno pokrivaju.
Rebić mora više razmišljati bez lopte, šteta je takav kapacitet u driblingu i završnici ne iskoristiti samo zato jer prečesto čeka da igra dođe njemu. S obzirom na Livajinu pokretljivost, to itekako nudi dinamičku verziju napadu, samo mora to netko koristiti. Zasad to najbolje radi Čanađija utrčavanjima iz drugog plana, posebno jer je to jedan neuobičajen koncept u ovakvim ekipama pa ga najčešće nitko ne prati.
Ali ovo s Rebićem mora postati navika, onoga trenutka kada Livja razvuče stopere (a razvlači ih po cijelom terenu), mora tražiti loptu u dubinu, jer je to najbolji trenutak za nauditi protivniku. U ovom momentu obrane još uvijek nisu na tom nivou da se negdje ne bi otvorio prostor, samo ga treba pametno tražiti, ne samo kad imaš loptu.
Drugi io smo krenuli racionalno i strpljivo a onda puno prerano se povukli. Urugvaj koji se nije sastao s loptom prije toga sad je izgledao bolje i svježije. Ne možeš na ovakvom turniru uvijek očekivati da ćeš imati rezultat koji ti treba i odustati od igre nakon 55 minuta.
Onoga trenutka kada smo prestali biti aktivni s loptom, postali smo ovisno o njihovoj kvaliteti i izradi šanse, pa i realizaciji. A to nije potrebno osim u samoj završnici utakmice, jer nisam vidio ekipu toliko dominantnu da joj se prepusti lopta . Tog trnutka kad smo izbjegavali ikakav rizik s loptom i skučeni pokušavali nešto pa ju gubili, najviše smo riskirali.
I moram spomenuti da imamo iste probleme na prekidu kao seniori, previše se uvlačimo blizu gola, i em golman ne može vidjeti loptu, em daješ napadaču miomentum skoka koji je uvijek u maloj prednosti jer on ne mora trčati unazad.
Pogledao sam i Čile protiv Iračana, pa mali njihov skauting..
Jebena su fizička ekipa, i trkački i fizički. Nabijaju stalno tempo s loptom, dva srednja vezna su pravi radnici, i puno rađe predati loptu u bunar pa se za nju boriti nego nekakvom gradnjom odozada riskirati.
Iračani su postali podloženi onoga trnutka kada su se počeli s njima nadtrčavati i gubili koncept ofanzivne igre. Umjesto da su i dalje koristili lateralna rješenja i produžili napade brem dok ne stave loptu pod kontrolu, oni su odmah igrali neke okomice koje su ovi jedva čekali.
A kažem, kontaktna su ekipa vrlo, treba ih izbjegavati loptom i biti strpljiv, a ne se s rogatim bosti.
Obrambeno su vrlo kompaktni, ali na način da kada produžiš napad skoro svi se povuku vrlo duboko i zadnja četvorka postane petorka a prednji red agresivnije napada loptu i tu ih je teško probiti.
Ono gdje su pokazali slabosti su dvije situacije. Prva je kad protivnik započinje napad od svog gola- prednji dio ekipe često pohita naprijed ali bez odgovarajuće potpore pa ostanu razvučeni po cijelom terenu.
Druga je kontranapad, gdje u situaciji kada su i brojčano deficitarni često riskiraju i idu na presijecanje pasa i lako se desi da ispadnu iz igre. Oba gola Irak je zabio nakon što je obranio korner i iskoristio to pucanje viška jer su ovi naivno izletavali.
Ofanzivni fokus im je vrlo jednostavan, pokušavaju što prije i u svakoj fazi igre doći s loptom na bok/krilo gdje su i bek i krilo aktivni. Čak i kad je svakom jeasno da je određeni prostor postao premali i neadekvatan za igru, oni i dalje sile po toj strani.
S obzirom da to rade i u ranoj fazi napada, često su predvidljivi i slabo koriste sredinu terena da promijene stranu pa prebace tamo igru, uglavnom se radi o dijagonalama kojima je cilje već staviti igrača u situaciju za završni udarac.
trebat će Rebić i Pjaca biti aktivni na oba kraj igrališta.
Bekovi im igraju dota riskantno i obožavaju izaći ispred igrača koji prima loptu ili u kontakt s njim. Kada se Rebiću dogodi takva izolacija, to je dobra šansa da stvori višak.
Koliko god smiješno zvučalo jer su oba gola primili nakon svojih kornera, zajebani su na prekidima jer imaju barem 2 uigrane akcije. Jednu je posebno teško pročitati s blokom i povratnom loptom, pa se nadam da je Dinko to vidio i postavio jednog igrača samog baš tamo da anulira tu mogućnost.
A onako po profilu, tipićni oni Južnoamerikanci bez joge bonito- agresivni, pomalo prgavi, drski u igri, ne libe se šutirati iz svih pozicija, na centaršutu ubacuju rezane i niske lopte često što bi mogao biti problem našim stoperima.
Od pojedinaca sam zapamtio trojicu. Prvi je Maturana koji je ona nekakva prototipna desetka, ljevak, plemenit igrač, sposoban sam stvoriti višak i jakoi neugodan- Mrzljak će biti u problemima ako će trebati sam njega preuzimati i istovremeno biti korektor ostali veznjacima.
Jedino što mi je bilo čudno je što ga je trener izvadio u 60. minuti bez nekakvog očitog razloga, pa je moguće da sam precijenio njegov značaj ovoj ekipi, iako su takvi igrači zbog nepostojanja prave timske igre koja stvara višak, suho zlato.
Drugi im je devetka, Mora koji se čini klasični napadač i rijetko kada sudjeluje u izgradnji igre. Kad je Irak bio dominantan, bio je igrča manje na terenu. Ali prvih 5 dodira je imao 3 udarca po golu, ima osjećaj za prostor u toj završnoj fazi i čini se dobar finišer, onaj kakvog ne smiješ nikada zanemariti. Ono što me začudilo je što ima stvarno tihu sezonu u Audax Italianu i zabio je 2 gola.
Treći nije odigrao nekakvu ekstrra utakmicu protiv Iraka, ali je jako interesantan igrač i od ovog prednjeg bloka vjerojatno s najviše iskustva, tip je već njuška u Universidad Catolici- Castillo se preziva. Izvodi jedanesterce i prekide, događa mu se da nestaje iz igre periodično ali i dalje vrlo opasan igrač
Sve u svemu, realne šanse vidim za nas..Jest da je jako glupo davati prognozu na osnovu jedne utakmice što sam ove gledao, ali nemam dojam da su osjetno jača ekipa, daleko od toga.
