Johne32, prije svega hvala ti na poveznicama. Vrlo rado bi pogledao Borussiju, i pogledat ću je nadam se, ali sada nemam vremena.
Ali fokusirao bi se prvo na dva komentara koja ste mi postavili:
Prvi, onaj lijepi slikoviti D.-ov. I meni je ta slika duhovita, međutim smatram da potpuno ne odgovara istini jer - ne uvažava jednu činjenicu koju smo
maloprije utvrdili:
kako će taktički pristup na utakmici jedne ekipe izgledati uvelike ovisi od toga kako će se postaviti druga ekipa. Na toj slici je isključeno postavljanje ekipe koja napada, oni uopće nisu ni nacrtani! Zašto nisu nacrtani? Jer se njome, predrasudom, želi pokazati kako prostora nema. A je li ga uistinu nema? Pa naravno da ga ima! Ne postoji idealna formacija, ne postoji idealna taktika, postoji samo prilagođavanje na postojeću situaciju - a ono može biti bolje ili lošije. Što me dovodi do drugog komentara, onog kojeg je napisao Yakov:
Čovjek mi je točno pročitao misli jer sam mislio upravo na taj dvoboj, Chelsea - Barcelona prije dvije godine. Možda ova dva dvoboja nisu za usporedbu, možda je Chelsea ostavio više prostora nego Manchester United u utorak, no nekako sumnjam u to. Njegovo veličanstvo rezultat tada nije bio na Guardiolinoj strani jer se mora nešto od onoga i zabiti (nije se proslavio Fabregas), ali meni je ona utakmica besmrtna. To je kad Ayrton Senna izbori pole position sa sekundom i pol ispred drugoplasiranog, besmrtnost. Kad Ronnie O'Sullivan napravi najbrži 147 u povijesti, to je to! I da, slažem se sa Yakovom, Bayern-Manchester United, i prva i druga utakmica su Del Bosqueov
safety ili pobjeda ostvarena bržim promjenama guma u boksu.
Evo i tebi jedna poveznica, malo kraća od utakmice, ali vjerujem da će ti biti drago što si je pogledao:
http://vimeo.com/65432208 Tvoj komentar komentirat ću ono što mogu bez da gledam Borussiju, jer ipak sam pogledao Bayerna obje. :-) Statistika je kao bikini, pokazuje sve, ali ne otkriva ništa. Prvo, Bayern je u prvom poluvremenu imao 13/5 i dao nula golova, a u drugom 12/9 i dao 3 gola. Da sada ponovno gledamo utakmicu lako bi smo zaključili da je Bayern bio puno opasniji u drugom poluvremenu i da je kvaliteta tih udaraca bila puno puno bolja, a ne smijemo izgubiti iz vida okolnost da se Manchester United kako kaže Moyes "predao" nakon prvog primljenog gola. Po meni, nije tu riječ o predaji, već o odustajanju od prvotnog plana koji je funkcionirao dobro. Koliko su doista bili opasni ti Bayernovi šutevi u prvom dijelu? Ja se sjećam, bez da ponovno analiziram, onog Robbenovog pokušaja što je fijuknuo pored vratnice (nije išao u okvir šut), sjećam se da je Boateng nabio na tribine, je li tu bio još nekakav korner ili prekid kojeg se ne sjećam i možda još neki šut u okvir gola od kojih ne znam (ne sjećam se) da je bio iti jedan koji je De Geu prisilio da se baci ili da refleksno obrani. A možda je bio jedan, ali da ih je bilo 5 nema šanse. Istodobno, Manchester United imao dvije odlične šanse koje su bile zaleđe od 10-20 cm. To je prvo poluvrijeme sa statistikom u kontekstu koji je možda kriv, ali nije
suha statistika. Mislim da se ova zaleđa nisu brojala u tu statistiku udaraca koju spominješ.
Drugo, neka nisam pogledao Borussiju, slažem se sa tobom da za razliku od Guardiole, Klopp prije svega
rezultatski, je imao manje toga za izgubiti pa je više riskirao. To je rekao bih, nepobitno. Međutim, gdje je razlika? Što je Klopp u prvoj imao što za izgubiti za razliku od druge utakmice, mogao se pokušati postaviti kao Mourinho, kao Guardiola, ali nije. Nije se postavio ni kao Wenger, ni kao Pellegrini (što ste im vi generali, po meni sa pravom, zamjerali) već je ostao
svoj. I izgubio. Ali gusto, za stativu Mkhitaryana. Za Guardiolu i za Mourinha bi isto mogli reći da su ostali
svoji, igrali su ono što igraju više-manje cijele sezone: tiki-taku i čekaj grešku protivnika. Mourinho je prošao za isto onoliko koliko je Klopp ispao. Za mene, to je bila - sreća, odnosno nesreća. U šahu, Petrosyan je isto bio svjetski prvak, je i Karpov - ali svijet više voli onaj šah koji je igrao Fischer, Talj i Kasparov. U onoj poveznici vidjet ćeš tko je
ultimate driver of the drivers. Senna je bio Senna i u Lotusu, i u McLarenu - u dobrom i lošem autu, Klopp je Klopp i ove i prošle sezone, a Guardiola isti, po meni, i ako je suditi po ovom dvoboju, nije. Zato usporedba sa Jojićem i Kroosom.
Treće, ne podcjenjuj
nevidljive komponente. I prostor ne vide svi, i prostor je za neke nevidljiva komponenta. Zar Jojić umjesto Sahina nije isto nevidljiva komponenta? Meni je bila dok mi je ti sada nisi pokazao! Ovdje se radi o tome, mislim, da ste ti i D. uzeli onu njegovu sliku (duhovitu, ali netočnu) zdravo za gotovo. Kako da vam ja najlakše objasnim da nije tome tako?
1. Chelsea - Barcelona i Bayern - Manchester United.
2.
Osobno sam zadovoljan preuzetim rizikom od strane Pepa. Počeo je s Mandžukićem (pripremio se za ubačaje), počeo je i sa Mullerom (ima dobro kretanje bez lopte i visine, ponovno priprema za bunker), Gotze ima dribling i dobio je slobodu u igri. Lahm i Alaba bez lopte su služili za suzbijanje kontri i brži protok lopte.Je li bilo ubačaja do gola? Koliko se Müller kretao bez lopte? Koliko se Mandžukić kretao bez lopte? Koliko je do izražaja došao Götzeov dribling? Što je donijela njegova sloboda u igri? Koliko se on kretao bez lopte? Koliko su Lahm i Alaba ubrzali protok lopte? I na kraju, je li to dobra priprema? Što se dogodilo? Po meni, bilo je premalo kretanja bez lopte i premalo nuđenja sebe kao opcije. Kada protivnik igra zgusnutu obranu treba se kudikamo više nuditi za dodavanje "u noge" i ići prema lopti. Ako protivnik ide za tobom već imaš priliku da ga uhvatiš na krivoj nozi, promjeniš smjer i nađeš se ispred njega. Ima bekovski ples, ali ne plešu samo bekovi, plešu i napadači.
Bayern je prošao, Guardiola je obavio dobar posao i sad može ići na golf kao Nigel Mansell (ako pogledate onu poveznicu bit će vam jasno što sam htio reći). I to je sasvim OK, ali nije to onaj stari Guardiola, mislim.
3. Jednostavno, ne postoji neosvojiva utvrda, postoje samo loši napadači. U šahu recimo ne postoji obrambena formacija koja garantira da nećeš izgubiti. Zar u nogometu postoji? Zar nije najveći rizik uopće ne riskirati?
Johne32, satra si me, ali bio mi je gušt ovo pisati. Tko da sada gleda još i utakmicu? Bih da mi plaćaju, a kvragu moram i jesti!
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda