Nakon odgledanih prvih utakmica i prospavane noći i dalje mislim kako prikazani nogomet nije zadovoljio, nije ponudio ono što bih ja očekivao od polufinala LP kao najelitnijeg klupskog nogometnog natjecanja. Unatoč iznimkama, vjerujem kako većina nogometnih zaljubljenika dijeli moje mišljenje. Međutim, dijele li ga oni koji bi trebali brinuti o tome?

We care about football, kaže UEFA, a meni se čini kako bi prikladniji slogan našli da su ga kao HŽ, dali na javni natječaj. Uglavnom, mislim da bi većina slogana bila u stilu we don't care about football ili we care about our pockets itd. jer od polufinala LP ne očekujete da bude Istra-Split sa dva bunkera ili čuvanje rezultata posjedom. Nije problem u rezultatu 0:0 ili 1:0, već u kvaliteti prikazanog nogometa. Mourinho i Simeone su nakon prve utakmice zapravo postavili pitanje: je li gol u gostima prednost? Mourinho kaže da nije, a Simeone kaže da jest. Isto tako, Mourinho kaže da je domaći teren veća prednost od gola u gostima, a Simeone kaže da nije. I nije uopće bitno tko je od njih u pravu, već je bitno da uopće ne dođe do toga pitanja. Jer, ako do njega dođe, onda prva utakmica sliči na ono što smo gledali u utorak. A na punom "Vincente Calderonu" gledatelji su platili karte da gledaju nogomet, ispred televizora ljudi su se nadali nogometu, a dobili su filozofiju. Ekipa iz UEFA-e će vam vjerojatno reći "da je to normalno", naravno, njima su i sudačke pogreške "sastavni dio igre" i naravno da ih nećemo pokušati svesti na najmanju moguću mjeru onako kako bi trebalo. Je li to normalno? Naravno da nije, dovoljno je reći da jedan FA koji je član te UEFA-e već je uveo videotehnologiju kojom se otkriva je li lopta cijelim obujmom prošla gol crtu, a u UEFA-inim natjecanjima toga nema.

Zaključak kako gledati nogomet u polufinalu LP se nameće sam od sebe. Što je FA učinila sa svojim najelitnijim kup-natjecanjem? Igra se samo jedna utakmica. Dakle, prva utakmica se ne mora uopće odigrati! Dodao bih, nakon grupne faze, imaju se igrati samo jedne utakmice, a ne dvije. Osmina finala, prvoplasirani igra kući, drugoplasirani u gostima. Ako je nerješeno, domaćin je druge utakmice onaj tko je bio gost u prvoj. Četvrtfinale, ždrijeb ili kako već to FA rješava. Polufinale i finale može i na jednom, unaprijed određenom stadionu. Nema šanse da se dogodi Atletico-Chelsea jer se neće dogoditi da domaćin računa na gol u gostima koji vrijedi dvostruko. Nema ga, i logika je drugačija. Gost može igrati na nerješeno tako da izbori utakmicu na svom terenu, ali treba "preživjeti" domaćina koji stvarno napada cijelu utakmicu. Jer nisu samo Mourinho i Simeone napravili filozofiju od prve utakmice, nego po meni i Guardiola i Ancelotti, u nešto manjoj mjeri. Sustav FA kupa dokazano eliminira antinogomet za razliku od kup-sustava LP. Reći ćete Milan-Juventus iz finala 2003? Mislim da FA kup sustavom takvim ekipama bitno padaju šanse da uopće dođu u finale. Rekao sam već, rezultat 0:0 nije antinogomet, već kad prođe 90 minuta praktički bez šansi.

Zašto ovi iz UEFA-e vjerojatno ni ne pomišljaju na ovakvo rješenje? Vjerojatno zato jer više utakmica znači i više novca od tv-prava, više novca od ulaznica, više novca od... We care about our pockets. Nogomet? Ako ga bude, bude... Iscrpljeni igrači umiru po terenima, toliko o tome koliko je broj utakmica u sezoni ionako pretjeran. 

Živio amaterizam, živio sport!

Kratko o dešavanjima sinoć na linku: http://www.facebook.com/GeneralPoslijeBitke?ref=hl

Ako uspoređujemo utakmice Atletico-Chelsea i Liverpool-Chelsea to su, po meni, dvije vrlo različite utakmice, o Atletico-Chelsea sam već sve rekao gore, pa evo nešto o ovoj drugoj jučer odigranoj. Nisam gledao prvo poluvrijeme, ali sam pogledao sažetak i stekao dojam da je Chelsea bio bolji (pokazalo je dvije šanse i gol Chelsea i šansu Liverpoola), ali da je utakmica više sličila onoj Atletico-Chelsea dok se nije dogodio gol na isteku poluvremena. Dalje je postojao samo Liverpool koji je napadao sa sve više i više igrača da bi na koncu ponovno napravili pacersku grešku i primili drugi gol. Ipak, Liverpool je imao još dvije-tri pacerske greške u drugom poluvremenu, ali Chelsea ih nije iskoristio (Schürlle je pucao, a par puta je nedostajao zadnji pas, odnosno još jedan igrač iz pozadine). Chelsea zbilja igra lijepe kontre, ali nedostajalo je još malo hrabrosti, međutim, imali su vodstvo pa se na kraju rizik isplatio. Zašto rizik? Tko ne riskira ne profitira, odnosno, najveći rizik je uopće ne riskirati.
Nisam čitao komentare, ali bi kazao da Mourinho nije taktički nadmudrio Rodgersa (nisam gledao prvo poluvrijeme pa uzmite ovo sa rezervom), već strateški, jer presudila je pacerska greška. To što je zadnjemu igraču obrane lopta prošla ispod noge, pa se još i poskliznuo - tu nema ništa taktičko već sreća, odnosno nesreća, ovisno iz kojeg kuta gledate. Iako je Chelsea igrao bez dosta igrača, nipošto nije sa bijelom zastavom došao Liverpoolu u goste. I ovi koji su nastupili su igrači koje se ne bi posramili ni Everton, ni Tottenham, ni Manchester United. Pa ni Liverpool rekao bih. Kako je Liverpool ekipa koja cijelu sezonu igra tako da zabije gol više od protivnika Rodgers je pogriješio što nije krenuo od prve minute stiskati Chelsea (u drugom poluvremenu Liverpool je prvo napadao sa 6 igrača, pa od ulaska Sturridgea sa 6-7, pa od ulaska onog Iaga sa 7-8 iz čega zaključujem da prvo poluvrijeme u kojem im je rezultat više odgovarao nisu napadali sa 6 igrača pa se Chelsea mogao komotnije braniti) jer je to ono što tvoja momčad radi cijelu sezonu i zapravo najbolje zna. Kad su se protiv Man Citya povukli nakon što su vodili 2:0, ovi su ih stigli na 2:2 pa su imali sreće i na grešku protivnika pobijedili 3:2 - imali su sreće. Ali jučer grešku nisu dočekali.
Chelsea je, ponovno, igrao ono što igra cijele sezone, 10 iza lopte pa ako se otvori koja šansa i isplatilo im se. Chelsea koji ne igra to što igra cijelu sezonu najčešće ne prođe dobro (West Ham, Crystal Palace). Ne znam je li Chelsea ove godine izgubio ijednu utakmicu sa ekipama iz prvih 5 u ligi. U situaciji kada fali dosta igrača bilo je logično da igraju to što su odigrali. Na Liverpoolu je bio izbor: hoće li igrati na nerješeno ili napasti. Odlučili su se za prvo i - pogriješili. Strategija, a ne taktika.
Iz svega ovog ispada da je Rodgers riskirao nelogično s obzirom na pozitivne navike svoje momčadi a logično što se tiče bodovnog konta svoje momčadi, a da je Mourinho riskirao nelogično s obzirom na bodovni konto svoje momčadi, a logično s obzirom na pozitivne navike svoje momčadi.
Da je Liverpool krenuo napadati sa 7-8 igrača odmah (jer protiv bunkera nema druge) vjerojatno bi bilo više pacerskih grešaka sa njihove strane jer tehnički (pa ni taktički) nisu ni Barcelona ni Bayern, i vjerojatno je da bi Chelsea imao više kontri, ali bi sigurno imao više šansi za zabiti.
Zaključak: Mourinho će isto napraviti i protiv Atletica, a vjerojatno će i Simeone tako postupiti. Prvi gol, vrlo vjerojatno slučajan, odlučit će finalista Lige prvaka. I Bayern i Real Madrid će odigrati sličnu utakmicu svojoj prvoj utakmici. Jučer drugo poluvrijeme, iako se Chelsea branio sa 10 igrača, nije bilo antinogometa.

Nisam gledao utakmicu sinoć - ali se s obzirom na rezultat pitam: čemu ona prva utakmica?

Otkrivanje bez lopte u igri na postavljenu obranu je prva. Jedan Norwich nikad neće napasti Liverpool bez obzira kakav je njihov osnovni plan igre. Dalje imamo uigrana kretanja bez lopte s ciljem kontinuiteta posjeda i s ciljem izlaska posjedom od golmana. Liverpool ima uvjerljivo najuigranije mehanizme za ulazak u protivničku trećinu terena i izlazak iz presinga protivnika.

To otkrivanje na postavljenu obranu je značajka velikih ekipa upravo radi "slučaja Norwich". Staro pravilo je da se prvenstva ne osvajaju u derbijima, već u tzv. malim utakmicama. 
Mislim da malo pretjerujete sa važnošću mehanizama. Čim mehanizam postane uočljiv - gotov je, mijenjaj ga. Ovo prvo, otkrivanje na postavljenu obranu, je puno važnije jer je ono u domeni igrača na terenu i njihove lucidnosti a ne trenera. Znači, ako je trener dao dobre smjernice, a ne napravio dobar mehanizam učinio je pravu stvar. Već sam davno govorio kako trenerski ideal mora biti da se njegova ruka naizgled uopće ne vidi na terenu, kada mudrijaši kažu kako svatko može biti trener te ekipe to znači da si uspio! ;-)

Guardiola je, čini mi se, u utakmici sa Real Madridom, ali i sa Manchester Unitedom, bio presamouvjeren u svoj mehanizam tako da su njegovi igrači ostavili svoju lucidnost i prepustili se mehanizmu. Koji je uočljiv, pročitan. I tu uopće nije trebalo igrati dvije utakmice, Bayern ne bi zabio gol do sudnjega dana! Na GPB jedan je komentirao kako Kroos ima prekrasnu dijagonalu, da, ima je, a imao bi je i ja da sam onako komotan. Štopa, dirne drugi put, pogleda, i onda jedna sporoputujuća u noge Robbenu. Obrana se može namjestiti tri puta. Ni ovdje nije trebalo igrati dvije utakmice. ;-) Ni Juventus-Benfica. :-)

Nemoj toliko rigidno gledati te mehanizme. Da pojasnim detaljnije. Mehanizam nije samo uigrani šablon nacrtan od strane trenera, koji će igrači poput košarkaša eurolige pratiti u trenucima kad playmaker pozove određenu kombinaciju. Mehanizam je puno više.

Primjerice kod izlaska iz presinga. Liverpoolov mehanizam izlaska sastoji se u tom da čim golman dobije loptu desni stoper ili igrač koji je najbliže tom prilazi uz desnu stranu golmana, skoro uz aut liniju. Zatim će lijevi stoper ili ponovno netko drugi, može biti bek, ali na lijevoj strani će biti drugi igrač kako bi golman imao dvije opcije za dodavanje. Dodatno jedan od veznjaka prilazi u sredinu oko 16m kako bi pružio još jednu, bekovi su uz liniju, a igrači ispred - Coutinho, Sterling, Henderson, Lucas, Allen dodatno se nudi kao pas opcije. Stvaraju te famozne trokute u odnosu na igrača koji ima loptu i ti kad gledaš protivnička ekipa ako neće izaći u presing s 6 igrača, teško će im oduzeti loptu u toj zoni. To dovede do par neuspješnih pokušaja protivnika, vrlo često i do povlačenja protvnika što znači da Liverpool može kontrolirati ritam u utakmici bez većih poteškoća. Ovdje mehanizam nema toliko crta od strane trenera. On je iz utakmice u utakmicu usadio igračima da automatski čim golman primi loptu mora biti jedan na lijevoj strani 16m, jedan desno i jedan centralno. Nije bitno koji su igrači, ali samo to kretanje nudi opcije za dodavanje i olakšava nastavak posjeda. Nije tu bitno radi li se o igračima svjetske klase ili djeci sa sela. Od trenera je potrebna ovakva doza utjecaja na kretanje bez lopte. Potrebno je da im usadi navike i da na njima inzistira.

Sad govorimo o mehanizmu prelaska u protivničku trećinu terena. Realno gledano u nogometu to nije sve. Tu je presing po izgubljenoj lopti, kretanje u tranziciji, pa napadanje drugih lopti i sve to zahtjeva dodire trenera. Ako ti je mehanizam previše težak termin ti to nazovi smjernice. Osobno vjerujem da utjecaj trenera kad je riječ o kretanju igrača bez lopte ide mnogo više od običnih smjernica. Dakle, trećina. Imamo igru na trećeg o kojoj sam baš pisao u ovoj utakmici: http://generalposlijebitke.blogspot.com/2014/01/manchester-city-liverpool-21-vjerojatno.html - imaš situaciju kod kretanja Hendersona i primanja lopte od Coutinha. Ovakve stvari se uigravaju na treningu. Sami akteri toliko nisu ni bitni. Princip je uvijek isti. Potrebno je to dovesti do razine određenog automatizma da jedan Henedrson prepozna situaciju (naravno obzirom na sustav Citya sigurno je Rodgers kucnuo par puta njemu u uho da će se pojaviti prilika za ovakve stvari) i da reagira na utakmici. Nije ovo jedini kojeg imaju na raspolaganju. Tu je primjerice - opet u nastavku teksta, kretanje Johnsona i uvlačenje Sterlinga u sredinu koje ostavlja otvoren prostor Johnsonu za neometan ulaz u zadnju trećinu - to je ta zona iz koje se stvaraju prilike. 90% njih. Zatim imaš Suarezovo spuštanje na osnovu kojeg on, očekuje se barem, povlači za sobom suigrača i ponovno igra na trećeg. Suarez daje nekom povratnu koji automatski šiba loptu u prazan prostor nastao izlaskom protivničkog braniča za Suarezom.

Razumijem tvoje razmišljanje, ali ono što ti želim ukazati je to koliku količinu ovakvih situacija Liverpool uigrava. Ne ide to da si Rodgers nacrta sve potencijalne situacije u šestom mjesecu i onda drila igrače, pa oni krenu sa paketom akcija na protivnike. On ima određene osnovne crte ovisno od karakteristika igrača koje ima (Suarezova sposobnost driblinga će neizbježno povlačiti pažnju protivnika, Sterlingova brzina, Gerrardova dijagonala) i te se stvari grade malo po malo. Dođe prvi protivnik. Pregledaju njegove karakteristike i onda se uigravaju na račun tog određeni mehanizmi kretanja igrača kako bi se protiv takvog protivnika stvorio prostor. Dolazi drugi protivnik, ponovno se uigrava određen broj novih, ali se isto tako zadržavaju sadašnji - ovi novi često postaju verzije sadašnjih promjenjeni u samo par detalja. Na taj način kontinuirano Liverpool je dobijao sve bolje razumijevanje igrača na terenu i sve više mehanizama preko kojih mogu stvarati prostor. Ne u rigidnom smislu (ponovno), ne mora svaka akcija završiti po sistemu igranom na treningu. Nužno je samo da ona stvori prostor. I tako ide taj kontinuietet. Trening po trening. Utakmica po utakmica. Sad kad bi išao detaljno analizirati akcije tu imamo nekoliko njih koje oni stalno koriste u određenim varijacijama, ali i popriličan broj onih sporednih koje često ovise o protivniku, određenom igraču i slično. Primjerice onaj gol Suarez->Sterling protiv Citya. Nije to nešto što su oni radili u utakmicama prije ove. Što bi dao da mogu prisustovat treninzima i gledati iz prve ruke, ali vjerujem da je Suarezovo pozicioniranje i Sterlingovo kretanje uigravano kako bi se iskoristio Cityev problem nedostatka holdera, kvalitetnog stopera, snažnog beka. I prošlo je.

Gdje počinje mehanizam, a gdje završava smjernica? Ili gdje počinje smjernica, a završava mehanizam? :-)

Ustvari sam htio pohvaliti Rodgersa jer se bavi i smjernicama, a kuditi Guardiolu jer se previše bavi mehanizmom. Opet, Bayern nije cijelu sezonu izgledao ovako sporo, tako da je moja kritika samo na 4 zadnje utakmice LP i u stilu generala poslije bitke (ne u vašem stilu, nego općenito). Martinova Barcelona mi je izgledala kudikamo bolje i protiv Atletica i protiv Real Madrida, ali je podbacila u nekim drugim mečevima. Zašto? Jer igrači nisu robovali dogmi ili dogmama koje sam, ipak nespretno, nazvao mehanizmima.
Spomenuo si utjecaj trenera na kretanje igrača bez lopte ide i više od smjernica. S time se lako složiti. Ali što ako trener zaboravi smjernice? Ili možda igrači zaborave smjernice? Tada, po meni, imamo situaciju da Kroos u sredini ima prazan prostor ispred sebe koji mora iskoristiti, u koji mora ući, kojeg mora osvojiti - ali on dade loptu prvome do sebe i stane. To je, po meni, ta dogma. Guardiola poslije utakmice 0:4 kaže da nisu kontrolirali loptu. Pa nikako se ne mogu složiti sa tim zaključkom, njihov glavni problem nije bila kontrola lopte. Dogodilo se da prostor nije prepoznat, kao i na primjerima u odličnoj analizi Man C-Liverpool.

Opet se vraćam na prvo pitanje: gdje počinje mehanizam, a gdje završava smjernica? Rekao si da je mehanizam puno više od šablone i dao prvi primjer izlaženja iz presinga. U stvari je u tom primjeru sve šablona osim toga koliko će se igrača spustiti po loptu. Hoće li uz Lucasa to biti samo Coutinho ili i Coutinho i Allen ili čak i trojica. Ili će se spustiti samo Lucas, pa kao treći doći Coutinho ili će kao treći doći i Coutinho i Allen (dakle dvojica). Tu šablona prestaje, a počinje smjernica. Ili možda i ne počinje. Ne znam ni ja.
Opet i ti kažeš da taj mehanizam nema toliko crta od strane trenera, već im je usadio da jedan ide na desni aut, drugi na lijevi aut i da se jedan spušta po loptu. Smjernice? Što je tu zapravo smjernica? Poticaj igračima da razmišljaju kako stvoriti prostor. Suarez je primijetio da ga Lescott prati (a možda nije Lescott kriv, možda mu je to trenerova zapovijed), a ovaj onda ide sa njime do Kompanya. Genijalno, a ne može biti jednostavnije. Je li Rodgers primijetio da Lescott prati Suareza pa mu je rekao da odlazi kod Kompanya sa njim na leđima? Ne znam, ali vjerujem da jedan prosječno inteligentan nogometaš ako ima usađene neke stvari o stvaranju prostora može to i sam zaključiti. Pogotovo pročitavši tvoj zadnji odlomak. A opet, neki napadači cijelu karijeru ne naprave takvo što. :-) Što se tiče zadnjeg odlomka, ako imaš igrače na okupu 5-6 godina i oni iz godine u godinu uče stvarati prostor - oni to mogu skoro pa bez trenera. Skoro, jer mora biti netko šef. Ali to je onaj ideal o kojem sam pričao, da se njegova ruka kao ne vidi - a sve je njegova ruka. To je ona Barcelona u prvoj, drugoj godini Guardiole, Heyckensov Bayern prošle, Borussia možda.

Ma neka je sve kako ti kažeš (jer sam otišao previše u širinu tražeći dubinu, pa da pokušam biti dubok), ali kad ja vidim Kroosa kako se prešetava dok Bayern gubi 0:1 kući od Real Madrida onda je meni kriv mehanizam koji mu takvo što dopušta. A to što on misli da je to normalno ću pripisati njemačkoj disciplini koja je ponekad (baš tad!) kontraproduktivna! Loša procjena! To sam ustvari htio reći prethodnim postom.