Benfica-Chelsea, 2-1, finale europa lige, analiza utakmice.
Nisam gledao na računalu već na tv-u pa nemam slike, ali probat ću riječima u nešto kraćim crtama napisati ono što sam primijetio.
Chelsea je u utakmicu ušao u formaciji 4-2-3-1. Lampard i Luiz na zadnjem veznom, s tim da je Luiz više obrambeno orijentiran dok je Lampard dobio dozvolu da ide naprijed kad god može.
Iza Torresa s lijeva na desno - Oscar, Mata i Ramires.
Inače, Benitez voli igrati s jednim ˝radnikom˝ na krilu, koji ima i dobre obrambene navike (Kuyt u Liverpoolu, Ramires u Chelseaju)
Ono što je bitno naglasiti je stav. Chelsea nije visoko napao Benficu već se povukao u nekakvu zonu 4-4-1-1 i uglavnom čekao na kontre.
S druge strane, Benfica je krenula u formaciji 4-1-2-3.
Cardozo kao centralni napadač i svojevrsni target man, Gaitan i Salvio na krilima.
Matić na zadnjem veznom te ispred njega Rodrigo i Perez.
Ono što je od početka zapravo bilo zanimljivo je visoko presing igrača Benfice koji su nametnuli svoj ritam i nisu dozvoljavali Chelseaju da izađe iz svoje polovice.
Međutim, nisu bilo dovoljno konkretni u zadnjoj trećini terena i nisu dobro koristili svoju dominaciju, iako su istina imali par poluprilika.
Na bokovima su oba beka visoko napadala i potisnula krila Chelseaja na svoju polovicu. Matić se kao zadnji vezni često a) spuštao između stopera, ili b) dolazi na mjesto lijevog branića, što je omogućilo bekovima Benfice veću slobodu u izlascima prema naprijed.
Najviše su mjesta imali na svojoj desnoj strani jer je Oscar lošiji obrambeni igrač od Ramiresa i lošije odrađuje taj obrambeni dio na protivničkom beku.
Benfica je imala veći posjed lopte i često je dolazila u poziciju da uputi kvalitetan centaršut, ali nikako nisu uspjeli stvoriti pravu šansu.
Chelsea je s druge strane čekao na kontru.
Međutim, dosta loše su reagirali u tranziciji, a vezni red Benfice je dobro odrađivao posao na Luizu, Lampardu i posebno na Mati koji nije imao neki utjecaj na igru kraj Matića.
I često ih je obrana Benfice hvatala u zaleđu.
Slična igra se nastavila u drugom poluvremenu sve do pogotka Chelseaja. Nakon tog pogotka Jesus mijenja stvari i zapravo postavlja jako riskantnu formaciju.
U 66-oj minuti izlaze Melgarejo i Rodrigo, dakle lijevi bek i veznjak, a ulaze John i Lima te Benfica sad više ne igra u sustavu 4-3-3 već u nekoj vrsti 3-3-3-1.
Almeida, Luisao i Garay su stoperi, Gaitan i Perez su bekovi, Matić je u sredini, a trojac iza Cardoza čine Salvio, Lima i John. S tim da je Perez često završavao u sredini, a Salvio na desnom krilu.
Nakon toga Benfica opet stavlja pritisak na zadnju liniju obrane Chelseaja i uspjeva izjednačiti nakon penala koji je usljedio nakon par dodavanja između Cardoza, Lime i Johna.
Nakon toga nijedna ekipa ne želi previše riskirati, ali je Benfica ostala u sustavu koji nije nudio nekakvu ravnotežu.
Možda bi Jesus mogao vratiti stvari u 4 u zadnjoj liniji, ali se ozlijedio Garay i morao je uvesti stopera te ostati u istom sustavu.
Što za kraj reći? Benitez nije ništa mijenjao. Jedan trk Ramiresa iza leđa Gaitana, na njega izlazi Jardel. Klasično iznuđivanje kornera i gol.
Zaključak:
Chelsea nije uspio previše problema stvoriti kroz kontru i polukontru jer je Benfica dobro: a) podigla zadnju liniju visoko i često hvatala igrače Chelseaja u offsideu.
b) odličan presing igrača Benfice kao i povratna trka onemogućavali su igračima Chelseaja više vremena na lopti.
Najopasnije ˝šanse˝ Chelseaja su došle kroz dvije bombe Lamparda.
S druge strane, iako su imali posjed, igrači Benfice nisu uspjeli stvoriti previše šansi i zapravo su previše petljali u nekim situacijama.
Što reći na kraju? Meni ih je žao, ali su isto tako imali sreće kod prečke Lamparda. Žao mi je samo što Jesus nije izvadio Pereza i uveo Aimara. Možda bi im on donio kvalitetniji pas u završnici.